Dok javnost prati jednu vijest, u tišini se odobravaju deseci projekata koji zajedno mogu nepovratno promijeniti Hrvatsku. Istražili smo što se stvarno događa — od Istre do Slavonije, od Like do Podravine, od Rijeke do Sinja.
Nije slučajnost. To je sustav.
Kada se u roku od nekoliko mjeseci pojave megafarme pilića u četiri županije, tvornica litija bez studije utjecaja na okoliš, AI data centar od 50 milijardi eura, prijedlog nuklearke mimo prostornog plana i solarna elektrana odobrena izravno iznad vodocrpilišta — to više nije slučajnost. To je obrazac.
Hrvatska 2026. suočava se s valom industrijalizacije koji se nikad nije odvijao ovako brzo, ovako netransparentno i ovako sustavno raspoređeno po cijelom teritoriju. Svaki projekt zasebno dobiva svoju proceduru, svoju EIA studiju, svoju dozvolu. Nitko ne gleda što svi ti projekti zajedno znače za isti zrak, istu vodu, isti prostor u kojemu živimo.
Ovo je pregled svega što znamo.
1. MEGAFARME PILIĆA — višestruki projekti, više županija, ukrajinski investitor
Priča koja je počela kao lokalni problem Sisačko-moslavačke županije danas je nacionalno pitanje.
Iza projekata stoji tvrtka Premium Chicken Company, registrirana u Hrvatskoj, vlasnički povezana s tvrtkom Renaissance Capital čiji je vlasnik ukrajinski poduzetnik Andrii Matiukha. Planiraju se izgradnja farmi i pratećih klaonica na području Sisačko-moslavačke, Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije. Točan ukupni broj projekata predmet je javne rasprave — ministarstvo zaštite okoliša zaprimilo je više zasebnih zahtjeva za procjenu utjecaja na okoliš, a kritičari upozoravaju da se namjerno fragmentiraju kako bi se izbjegla obvezna kumulativna procjena.
Razmjeri su teško zamislivi. Kompleks u Velikoj Ludini predviđa osam farmi, a u Sunji četiri farme za tov pilića — a samo klaonica u Sisku trebala bi imati kapacitet od oko 82 milijuna pilića na godinu. U Apatiji kod Ludbrega gradi se kompleks na svega 400 metara od prvih kuća, uz rijeku Bednju, u mjestu koje nema ni kanalizacije. U Velikom Pažutu — predjelu koji je UNESCO prepoznao kao prirodno blago — gradi se megafarma dok lokalni stanovnici gledaju i ne mogu vjerovati.
Stručnjaci upozoravaju da jedno tipično peradarsko postrojenje s oko 110.000 brojlera emitira do 24 tone amonijaka godišnje, dok bi kompleksi koji se planiraju bili višestruko veći. Žitarice za proizvodnju uvozit će se, meso će se izvoziti. Lokalnoj zajednici ostaje zagađenje, smrad i pritisak na oko 250 domaćih OPG-ova koji zbog povećanih razina nitrata i fosfata neće moći obnoviti ekološke certifikate.
Ministar poljoprivrede David Vlajčić javno je izjavio da kao ministar nije znao za razmjere projekata jer “kada otvarate farmu, ne tražite dozvolu ministra”.
Više od 50.000 građana potpisalo je peticiju. Tisuće su izašle na ulice u Zagrebu, Sisku i brojnim lokalnim mjestima. Djelomično su uspjeli — klaoničko postrojenje u Sisku privremeno je zaustavljeno. Projekti na ostalim lokacijama nastavljaju se.
2. TVORNICA LITIJA U GOSPIĆU — izgrađena, opremljena, bez dozvole
Gospić, središte Like, dobilo je ono što nitko nije tražio: prvu tvornicu za preradu litija u Europi. I to na izrazito osjetljivom području — u neposrednoj blizini rijeke Like i najvećih rezervi pitke vode u Hrvatskoj, između tri nacionalna parka.
Tvrtka Jedro DS Innovations, u vlasništvu Aleksandra Devčića i Konstantina Bondarenka, izgradila je i opremila pogon bez studije utjecaja na okoliš. Ministarstvo zaštite okoliša prvotno je izdalo rješenje da takva studija nije potrebna — i na temelju tog rješenja Grad Gospić izdao je građevinsku dozvolu u prosincu 2024. Pogon je izgrađen.
Ministarstvo je krajem veljače 2026. poništilo vlastito rješenje, utvrdivši da je u ranijem postupku došlo do, kako navode, “očite pogreške u primjeni materijalnog prava” — kemijsko postrojenje pogrešno je klasificirano kao “postrojenje za taljenje mineralnih tvari”, čime je izbjegnuta obvezna procjena utjecaja na okoliš.
Građanska inicijativa “Gospić je naš dom” tvrdila je u travnju da ima 36 stranica dokaza da je tvornica izgrađena na temelju lažnog elaborata — u kojemu je kemijsko postrojenje klasificirano kao “postrojenje za taljenje mineralnih tvari”.
Tvornica je izgrađena. Opremljena je. Čeka uporabnu dozvolu. Ako je dobije — počinje s radom u srcu najosjetljivijeg vodnog područja u zemlji.
3. PROJEKT PANTHEON — AI DATA CENTAR U TOPUSKOM: 50 milijardi eura, 1 GW, 280 km dalekovoda
Projekt koji se komunicira kao “digitalni skok Hrvatske” u praksi znači nešto sasvim drugo: jedan privatni potrošač koji će konzumirati energiju na razini velikog grada — zapravo cijele Rijeke.
Projekt pod radnim nazivom Pantheon, kojeg s hrvatske strane vodi poduzetnik Jako Andabak u partnerstvu s konzorcijem američkih institucionalnih investitora, službeno je predstavljen 28. travnja 2026. na poslovnom forumu Inicijative triju mora u Dubrovniku. Tom je prilikom potpisano pismo namjere između investitora i Končar Grupe. Ukupna vrijednost projekta procijenjena je na više od 50 milijardi eura, a planirani kapacitet iznosi 1 GW — što ga čini usporedivim s potrošnjom cijelog jednog većeg hrvatskog grada.
U sklopu projekta planirana je izgradnja vlastite trafostanice i čak 280 kilometara novih dalekovoda, a strateški partner za elektroenergetski dio je Končar Grupa. Za potrebe centra planirana je i fotonaponska elektrana snage 500 megavata. Početak izgradnje planiran je za 2027., a početak rada za početak 2029. godine.
Pitanja koja nitko ne postavlja javno: tko plaća 280 km dalekovoda koji “ostaju u trajnom vlasništvu države”? Što 1 GW potrošnje znači za stabilan rad ostatka hrvatske elektroenergetske mreže? Koliko vode za hlađenje treba centar te razine u ruralnom kraju koji se oslanja na iste izvore? I — što znamo o američkim institucionalnim investitorima čija imena još nisu objavljena?
Ključno pitanje ostaje: može li Hrvatska upravljati projektom koji je po skali bliži nacionalnoj infrastrukturi nego privatnoj investiciji — i tko snosi rizik ako se projekt ne realizira?
4. MODULARNA NUKLEARKA U PLOMINU — mimo prostornog plana?
TE Plomin mora biti zatvorena do 2032./33. godine. Vlada razmišlja što staviti na njezino mjesto. Premijer Plenković javno je natuknuo ideju o malim modularnim reaktorima.
Zastupnik IDS-a Dalibor Paus postavio je konkretno i zastrašujuće pitanje u Saboru: postoji li zakonska mogućnost da se TE Plomin, koristeći članak 139. Zakona o prostornom planiranju koji dopušta promjenu energenta u elektranama bez obzira na prostorne planove, pretvori u nuklearnu elektranu — i to mimo prostornog plana Istarske županije?
Ministar nije dao konkretan odgovor.
Paus je izrazio nezadovoljstvo pokušajima da se nuklearna elektrana u Hrvatskoj predstavi kao već donesena strateška odluka, bez demokratske procedure i javne rasprave. Gradonačelnik Labina Donald Blašković rekao je jasno: “Turistička smo regija okrenuta zelenim politikama. Vjerujem da će prevladati razum.”
Istraživanja za gradnju nuklearke na lokaciji Plomin nikad nisu ni provedena. Jedina lokacija za koju postoje potpuna istraživanja je Privlaka kod Ivanića.
5. LNG TERMINAL NA KRKU — širi se, bez rasprave
LNG terminal u Omišlju na Krku operativan je od 2021. i u pet godina prošlo je kroz njega više od 60 posto sveg prirodnog plina koji ulazi u hrvatski transportni sustav. U proljeće 2026. osobno ga je posjetio premijer Plenković s ministrima, gdje je predstavljen novi modul za uplinjavanje koji kapacitet terminala gotovo udvostručuje — na 6,1 milijardu kubičnih metara plina godišnje.
Terminal se širi. O tome nema javne rasprave.
Regasifikacija plina odvija se zagrijavanjem morske vode. Zagrijana voda vraća se u Kvarnerski zaljev bez prethodne obrade, s potencijalnim termičkim utjecajem na morski ekosustav. Terminal je već sada regionalno energetsko čvorište za srednju i istočnu Europu i Mađarsku.
6. INA URINJ, KOSTRENA — kronično zagađenje koje nitko ne rješava
Kostrena je mirna općina uz Rijeku, poznata po kamenim plažama i dugoj pomorskoj tradiciji. I po INA-inoj rafineriji nafte na Urinju — jednoj od najkritičnijih industrijskih lokacija po pitanju zaštite okoliša na Kvarneru.
Zagađenje mora, zraka i buka nisu nova tema. U lipnju 2025. u Saboru je održan poseban okrugli stol na tu temu. Mjerna postaja na Urinju kontinuirano prati SO₂, NO₂, CO, benzen, PM10 i PM2.5 čestice, H₂S i amonijak — cijeli spektar industrijskih zagađivača.
Zaključak okruglog stola bio je: ako sanacija ne završi u roku od pet godina, treba pokrenuti poništenje okolišnih dozvola. Do tada — rafinerija radi. Zagađenje se mjeri. Život u Kostreni se nastavlja uz taj teret.
7. SOLARNA ELEKTRANA KOD SINJA — odobrena iznad vodocrpilišta, contra struke
U teoriji, solarne elektrane su dio rješenja. U praksi, ovaj projekt predstavlja nešto drugo.
Izraelska tvrtka Enlight Renewable Energy planira najveću solarnu elektranu u Hrvatskoj — 250 hektara netaknute prirode između Gljeva, Obrovca i Bajagića, izravno iznad vodocrpilišta Kosinac, u zoni najstrožih sanitarnih ograničenja. Projekt predviđa masovno uklanjanje šumske vegetacije, skidanje tla, asfaltiranje platoa i izgradnju dalekovoda duljeg od deset kilometara.
Stručno povjerenstvo za procjenu utjecaja na okoliš nije dalo pozitivno mišljenje.
Ministarstvo je donijelo pozitivno rješenje — suprotno mišljenju vlastitog povjerenstva. Po prvi put u povijesti Hrvatske. Grad Sinj, Splitsko-dalmatinska županija i brojni znanstvenici izričito su se protivili.
8. RIJEKA — GRAD POD INDUSTRIJSKOM OPSADOM
Rijeka je poseban slučaj. Nije jedan projekt — nego četiri istovremena udara na jedan relativno mali grad i njegovu okolicu, bez ikakve kumulativne analize.
Željezni otpad uz KBC — 7 puta premašene norme
Stotine tona željeznog otpada skladišti se u samom centru Rijeke — svega 50 metara od KBC-a Rijeka, gdje se liječe bolesnici od najtežih bolesti. Mjerenja su pokazala da su određene štetne metalne čestice u zraku sedam puta premašile dopuštene vrijednosti. Saborski zastupnik Marin Miletić javno je pozvao Lučku upravu Rijeka — koja je odgovorna za lokaciju — da ispuni obećanje i makne otpad. Do danas to nije učinjeno.
Ovo nije industrijska zona na periferiji. Ovo je centar grada, uz bolnicu, uz stanare. I nitko nije kazneno odgovarao.
Luka Rijeka — proširenje i pruga kroz grad
Projekt Rijeka Gateway, u sklopu grupacije svjetske brodarske kompanije Maersk, predviđa investiciju od preko 400 milijuna eura u novi kontejnerski terminal s kapacitetom koji Rijeci treba osigurati poziciju vodećeg jadranskog čvorišta za srednju Europu. Uz terminal dolazi i pruga — nova dvokolosječna trasa kapaciteta 25 do 30 milijuna tona tereta godišnje, vrijedna oko 2,7 milijardi eura, koja prolazi kroz grad. Natječaj za radove na dionici kroz Rijeku planiran je za 2026. godinu.
Sama ideja razvoja luke nije sporna. Ono što jest sporno je potpuno odsustvo javne rasprave o tome što prolazak teških teretnih vlakova kroz stambena područja znači za buku, vibracije i kvalitetu života Riječana — i što to zajedno s ostalim industrijskim pritiscima znači za grad kao cjelinu.
INA Urinj i LNG terminal — staro i novo zagađenje
Rafinerija nafte na Urinju u Kostreni, uz kronično zagađenje zraka i mora, i LNG terminal u Omišlju koji se aktivno širi — sve to čini Kvarnerski zaljev jednim od najintenzivnije industrijski opterećenih morskih prostora u Hrvatskoj.
Rijeka kao simbol:
Grad koji je bio europska prijestolnica kulture 2020. godine, danas je grad u kojemu se uz bolnicu dišu metalne čestice sedam puta iznad norme, gdje se bez javne rasprave planira prolaz teških teretnih pruga kroz stambene četvrti, i gdje Lučka uprava ne ispunjava ni vlastita obećanja o uklanjanju opasnog otpada.
ZAJEDNIČKI NAZIVNIK: Sustav koji ne štiti, nego propušta
Portal H-Alter postavio je ključno pitanje u ožujku 2026.: ima li Hrvatska sustav zaštite okoliša, ili ima sustav izdavanja dozvola ovisno o tome buni li se netko dovoljno glasno?
Odgovor koji izlazi iz svakog od ovih slučajeva je isti:
– Tvornica litija dobila je dozvole bez EIA studije — nakon prosvjeda, rješenje je poništeno. Zgrada već stoji.
– Solarna elektrana dobila je pozitivno rješenje unatoč negativnom mišljenju struke.
– Megafarme se prijavljuju kao 20 odvojenih projekata da bi se izbjegla kumulativna procjena.
– Nuklearka se pokušava provesti kroz rupe u zakonu o prostornom planiranju.
– U centru Rijeke, uz bolnicu, godinama stoji opasni otpad — i nitko ne odgovara.
– Nitko nigdje ne gleda što svi ovi projekti zajedno znače.
Svaki projekt ima svoju proceduru. Zajedno nemaju nikoga tko ih promatra kao cjelinu.
ŠTO MOŽETE UČINITI
Građanski otpor u ovoj priči nije ukras — on je jedino što je do sada nešto zaustavilo.
Aktivne inicijative:
– Siščani ne žele biti Smetlišćani — megafarme pilića
– Sunjani ne žele biti smuljani — megafarme pilića
– Gospić je naš dom— tvornica litija
– Zelena akcija— koordinacija na nacionalnoj razini
– Prijatelji životinja— megafarme
– IDS — Plomin i nuklearna energija
– Zelena Istra / Eko Kvarner — projekti u Istri i Kvarneru
Što konkretno pomaže:
Žalbe na EIA studije imaju pravni učinak. Pitanja zastupnicima na lokalnoj i nacionalnoj razini stvaraju pritisak. Medijska vidljivost — posebno u stranim medijima — funkcionira kao zaštitni mehanizam.
EU institucije: Kumulativna procjena utjecaja na okoliš je obveza po europskom pravu, ne opcija. Pritužbe Europskoj komisiji su legitiman alat.
ZAKLJUČAK
Hrvatska 2026. nije zemlja koja ima jedan ekološki problem. Hrvatska je zemlja u kojoj se u kratkom vremenskom roku, bez javne rasprave i bez kumulativne procjene utjecaja, odobrava niz projekata koji zajedno mogu trajno promijeniti kakvoću zraka, vode i tla — od Rijeke i Istre do Like, od Dalmacije do Podravine i Slavonije.
Bila bi zabluda reći da nema otpora. Ima ga — i on funkcionira. Ali otpor koji mora gasiti požare jedan po jedan, dok se negdje drugdje pali novi, bori se u nepovoljnim uvjetima.
Pitanje nije jesu li ovi projekti individually legalni. Pitanje je tko snosi odgovornost za Hrvatsku kao cjelinu.
Autor: I.P.
*Članak pripremljen na temelju javno dostupnih izvora: Portal ReStart, HRT, Novi list, Glas Istre, Nacional, H-Alter, Klimatski portal, Teleskop, Lika Club, IDS-DDI, Varaždinske vijesti, Torpedo.media, Morski.hr, Forbes Hrvatska i drugi. Sve navedene informacije odnose se na projekte u tijeku — statusi se mogu mijenjati.*
Odgovori