Nakon što sam prije određenog vremena donijela odluku o istupanju iz inicijative “Tražimo postupanja” i o tome javno, uljudno i argumentirano obavijestila javnost, smatrala sam da je ta priča za mene završena. Moj izlazak bio je isključivo moralni čin: vjerujem da se ljudi koji dijele teške životne okolnosti trebaju međusobno podržavati, a ne baviti dvoličnošću, ogovaranjem i podmetanjima.
Umjesto civiliziranog prihvaćanja različitih puteva, postala sam meta organiziranih i zlonamjernih verbalnih napada. U zatvorenim komunikacijskim kanalima iznošene su neistine, uvrede i konstrukcije o meni, mojem radu i portalu ReStart. Šutjela sam kada su tvrdili da koristim njihove tekstove. Šutjela sam kada su tvrdili da tražim novac. Šutjela sam kada su pratili kome komentiram i što objavljujem. No kada sam dobila informaciju da se kleveta nastavlja te da su danima istraživali o meni i portalu, bilo je jasno da šutnja više nije opcija.
Budući da se u njihovim porukama svjesno iskrivljuju činjenice s ciljem narušavanja mog osobnog i profesionalnog ugleda, dužna sam javnosti iznijeti jedine provjerljive činjenice.
1. Nikada nisam tražila donacije
Tvrdnje da sam “tražila veći iznos novca” ili “brojala uplate” su apsolutna i lako provjerljiva laž.
Moj rad i portal ReStart nikada se nisu financirali na taj način, što je vidljivo iz javno dostupnih podataka o financiranju.
2. Ne živim od klikova, popularnosti niti senzacionalizma
Za razliku od pojedinaca koji u svojim porukama broje pratitelje, lajkove i natječu se u dojmovima, moj motiv nikada nije bio senzacionalizam niti osobna promocija.
Portal ReStart postoji isključivo radi ukazivanja na anomalije u sustavu i zaštite građana.
3. Portal ReStart nije “one-woman show” niti alat za osobne obračune
Ovakve tvrdnje su tendenciozne i zlonamjerne.
Portal je nastao kao platforma za javni interes, a ne kao privatni projekt za obračunavanje s bilo kim.
4. Činjenice o radu inicijative koje se prešućuju
U interesu istine navodim sljedeće:
Inicijativa “Tražimo postupanja” postoji više od dvije godine, ali nema registriranu pravnu osobu, nema statut, nema službene kontakte, nema web i/ili službenu stranicu, nema transparentan rad niti jasno imenovanog zastupnika. Unatoč tome, članovi iste, više puta su prikupljali donacije u osobne svrhe, iako inicijativa kao neformalna skupina ne može prikupljati sredstva, jer nema račun, nema pravnu osobnost i nema mehanizme nadzora.
Status zaposlenja i financiranja osoba koje vode inicijativu nije jasan, iako se javno predstavljaju kao “predstavnici građana”.
- Istina je da u trenutku mog istupanja nisam imala koncesiju pri AEM-u, već samo web stranicu.
- Istina je da je drugi novinar, s kojim i danas surađuju, od njih tražio sredstva za istraživanje i objavu članka – što su i platili – a ja upozorila da je takva praksa protivna zakonu i profesionalnim standardima.
- Istina je da su svojim objavama ugrozili cijelu grupu tužbom za klevetu jednog vještaka, što je rezultiralo i upozorenjem na mojem Facebook profilu.
- Istina je da su javno poticali snimanje djelatnika HZSR-a, iako je to kazneno djelo, te unatoč upozorenjima da su dvije osobe zbog toga već prijavljene.
- Istina je da su se u privatnoj grupi kontinuirano bavili mnome i Portalom, i u razdobljima kada se ja njima nisam bavila.
- Istina je da su klevetali i druge – uključujući roditelje i ustim situacijama u kojima se nalaze i sami, kao i Udruge koje se bave sličnim pitanjima.
O ovim problemima govorila sam i ranije, što je dokumentirano u arhiviranom članku:
https://web.archive.org/web/20240227150312/https://newmagics.com/razocarenje-u-inicijativi-trazimo-postupanja-koju-su-pokrenule-dvije-majke-iz-rijeke/
5. Zašto sam istupila
Istupila sam jer:
– nisam htjela biti dio neformalne skupine koja djeluje bez ikakve pravna_osoba strukture
– nisam htjela sudjelovati u radu koji može ugroziti građane, novinare i suradnike
– nisam htjela biti povezana s praksama koje su protivne zakonu i profesionalnim standardima
– nisam htjela biti dio okruženja u kojem se umjesto sustavnih rješenja proizvode sukobi, ogovaranja i klevete
– nisam htjela biti dio inicijative koja odbija preuzeti odgovornost za svoje javno djelovanje
To je bio čin profesionalne i osobne higijene.
6. Pravna dimenzija i odgovornost
Sve iznesene tvrdnje u njihovoj komunikaciji ispunjavaju obilježja kaznenih djela protiv časti i ugleda, uključujući klevetu (čl. 149. KZ) i uvredu (čl. 147. KZ).
Činjenica da je komunikacija vođena u “zatvorenoj grupi” ne oslobađa počinitelje kaznene odgovornosti. Snimke zaslona, profili i brojevi telefona su arhivirani i čuvaju se kao dokazni materijal.
U slučaju nastavka organiziranog blaćenja, bit će korišteni u privatnim tužbama i postupcima za naknadu štete.
Zaključno
Moj izlazak iz inicijative bio je čin higijene uma i obraza.
Izjave o “zmijama” i slične uvrede govore najviše o onima koji ih izgovaraju, dok iza leđa tkaju mreže tračeva.
Ljudi koji u trenucima tuđih obiteljskih tragedija i borbe s rigidnim sustavom imaju vremena za spletkarenje, prebrojavanje lajkova i organizirani linč – sami su sebe diskreditirali.
Ja nastavljam svojim putem: transparentno, legalno i fokusirano na stvarne probleme, a ne na ulične drame.
Autor: I.P.
Povezani članci:
Odgovori