Marko Arambašić, magistar informacijskih znanosti i osoba s invaliditetom, dostavio nam je detaljnu analizu prijedloga pravilnika o osobnoj asistenciji koji je trenutno u javnoj raspravi. Drugi mediji nisu htjeli objaviti ono što je pronašao. Mi hoćemo.
Dok je javnost posljednjih tjedana pratila priče o inkluzivnim karticama i digitalnoj kontroli trošenja, ispod radara prolazi nešto daleko ozbiljnije — prijedlog pravilnika koji bi mogao osobama s najtežim stupnjem invaliditeta trajno zatvoriti vrata do pune osobne asistencije.
Na papiru taj pravilnik obećava do 24 sata osobne asistencije dnevno.
U stvarnosti, prema detaljnoj analizi liste procjene koju je izradio Marko Arambašić, mag. inf., i sam osoba s invaliditetom — tih 24 sata ne može dobiti nitko.
Klasična Kvaka 22
Sustav je postavljen kao zamka iz koje nema izlaza.
Da bi korisnik ostvario maksimalnu satnicu, mora biti osoba s najtežim stupnjem invaliditeta — potpuno ovisna o tuđoj pomoći, nesposobna za samostalno kretanje, higijenu i osnovne životne funkcije.
Ali istovremeno ta ista osoba mora svakodnevno koristiti javni prijevoz, odlaziti liječniku, raditi ili studirati, sudjelovati u kulturnim i društvenim događanjima, imati maloljetno dijete i održavati aktivan društveni život.
Dakle: da bi dokazao da ti treba maksimalna pomoć, moraš istovremeno dokazati da funkcioniraš gotovo kao osoba kojoj ta pomoć ne treba.
Ako imaš dovoljno težak invaliditet da ti treba 24 sata asistencije — ne možeš skupiti maksimalne bodove.
Ako ne možeš skupiti bodove — ispada da ti 24 sata ni ne trebaju.
Takva osoba ne postoji. To je administrativna fikcija.
Što je teži invaliditet, manje prava
Bodovni model sadrži još jedan brutalan paradoks. Ako osoba zbog težine invaliditeta ne koristi javni prijevoz, ne vozi automobil ili ne sudjeluje u svakodnevnim društvenim aktivnostima — sustav to ne tretira kao neutralnu okolnost.
Naprotiv, gubi bodove.
Osoba ne ostaje bez sati zato što joj pomoć nije potrebna, nego zato što joj je invaliditet toliko težak da određene aktivnosti objektivno ne može ostvarivati. Prema ovom pravilniku, to ide na njezin teret.
Arambašićeva analiza to formulira jasno: što je invaliditet teži, to su manje šanse za maksimalnu asistenciju.
Sustav kažnjava upravo one kojima je pomoć najpotrebnija.
Cjelodnevni nadzor = jedan sat i 12 minuta
Jedan od najporaznijih primjera dolazi iz stavke o cjelodnevnom nadzoru.
Ako se korisniku formalno prizna da mu je potrebna stalna prisutnost druge osobe tijekom cijelog dana i noći — za to dobiva svega 50 bodova.
Prevedeno u sate prema formuli pravilnika: sat i 12 minuta dnevno.
Pitanje je jednostavno: kako potreba za 24-satnim nadzorom može administrativno vrijediti jedan sat dnevno?
To više nije procjena potreba. To je birokratska simulacija prava.
Noćna podrška samo za one koji već i ne trebaju tu odredbu
Posebno opasan dio pravilnika krije se u napomeni uz tablicu orijentacijske satnice. Za ostvarivanje noćne podrške korisnik mora živjeti sam i imati Barthelov indeks od 0 do 5.
Najteži, četvrti stupanj invaliditeta obuhvaća raspon od 0 do 20 bodova. Pravilnik pravo na noćnu podršku sužava samo na najekstremniji dio te kategorije.
Osobe s Barthelovim indeksom 6, 8, 10 ili 15 — koje i dalje imaju najteži stupanj invaliditeta i koje objektivno mogu trebati stalnu noćnu podršku — tim su kriterijem praktično izbačene iz sustava.
Uz to se ponovno uvodi uvjet da korisnik mora živjeti sam, iako je Ustavni sud Republike Hrvatske već jasno zauzeo stav da životne okolnosti — poput toga s kim osoba živi — ne smiju biti prepreka za ostvarivanje prava.
Isti problem se vraća. Samo prikriven.
Matematika koja izgleda neutralno, a nije
Pravilnik uvodi složenu formulu: bodovi iz više lista kombiniraju se, dijele koeficijentom 41,7 i pretvaraju u dnevne i mjesečne sate. Na papiru to djeluje tehnički i precizno.
Ali Arambašićeva analiza otkriva ključni problem: ako neka stavka nije primjenjiva na korisnika — jer ju zbog težine invaliditeta objektivno ne može ostvariti — ta stavka ostaje bez bodova i automatski ruši ukupan rezultat.
I dalje nije kraj. Nakon što sustav izračuna preliminarni broj sati, aktivira se lista A3.2 — mehanizam koji te sate može dodatno smanjiti. Zbog korištenja drugih usluga. Zbog rada ili studiranja. Zbog toga što uz korisnika živi član obitelji.
Sustav korisnika najprije bodovno nagrađuje što radi ili studira, a zatim mu zbog toga smanjuje sate asistencije.
Još jedna Kvaka 22, ugrađena u model.
E-savjetovanje ili formalna kulisa?
Pravilnik je bio u postupku e-savjetovanja. Udruge, korisnici i pravobranitelj za osobe s invaliditetom uputili su ozbiljna upozorenja.
Marko Arambašić izradio je detaljnu analizu i pokušao je plasirati u javnost. Drugi mediji nisu bili zainteresirani.
Pitanje koje ostaje: hoće li e-savjetovanje poslužiti kao stvarni mehanizam promjene, ili samo kao formalna potvrda da je javnost “sudjelovala” — dok pravilnik ostaje nepromijenjen?
Ovo nije tehničko pitanje
Osobna asistencija nije luksuz ni socijalna milostinja. To je osnovni preduvjet za dostojanstven život i samostalnost osoba s invaliditetom.
Ako država stvori sustav u kojem pravo formalno postoji, ali ga oni kojima je najpotrebnije ne mogu ostvariti — to nije socijalna politika.
To je planski administrativno ograničavanje prava.
Marko Arambašić i organizacija Lista A zahtijevaju konkretne izmjene: uklanjanje penalizacije neprimjenjivih stavki, temeljenje procjene na stvarnoj dnevnoj potrebi, uklanjanje paradoksalnih kriterija aktivnosti i redefiniranje uvjeta za noćnu podršku.
Jer pravilnik kakav jest ne osigurava pravo. On osigurava dojam prava.
Tražili smo odgovor od nadležnih
Portal ReStart uputio je upite za očitovanje Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike te Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
Ministarstvo smo upitali kako opravdava bodovni model u kojem neprimjenjive stavke automatski smanjuju broj sati asistencije, kojom logikom je cjelodnevni nadzor vrednovan na sat i 12 minuta dnevno te smatra li uvjet Barthelovog indeksa 0–5 usklađenim s praksom Ustavnog suda.
Pravobraniteljicu smo upitali je li Ured analizirao prijedlog pravilnika, smatra li ga usklađenim s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom te što bi bila minimalna nužna izmjena.
Odgovore ćemo objaviti čim ih zaprimimo.
Analizu je izradio i portalu ReStart dostavio Marko Arambašić, mag. inf., osoba s invaliditetom. Detaljna analiza liste procjene i prijedlog izmjena dostupni su u integralnom obliku.
Autor: I.P.
Odgovori