Portal ReStart u nastavku objavljuje cjelokupnu korespondenciju s Uredom pravobranitelja za osobe s invaliditetom u vezi sa slučajem Roka Klanca (19), mladića s autizmom i utvrđenim mentalnim oštećenjem IV. stupnja iz Posedarja, koji se od 8. srpnja 2026. nalazi u nadležnosti pravosudnog sustava – najprije u istražnom zatvoru u Zadru, a potom u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Objavljujemo i upit i odgovor u cijelosti, u interesu transparentnosti i potpunog informiranja javnosti o postupanju nadležnih tijela.
Novinarski upit portala ReStart
Portal ReStart uputio je 13. srpnja 2026. pisani upit Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Hrvatskom zavodu za socijalni rad (Područni ured Zadar), Uredu pravobranitelja za osobe s invaliditetom i Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, sljedećeg sadržaja:
“U pripremi je novinarski članak o slučaju Roka Klanca, mladića s autizmom i utvrđenim mentalnim oštećenjem IV. stupnja, koji se trenutno nalazi u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu nakon određivanja istražnog zatvora. Prema navodima njegove obitelji, mjesecima su bezuspješno tražili odgovarajući smještaj, stručnu pomoć i psihosocijalnu skrb, obraćajući se brojnim ustanovama i nadležnim tijelima. Također navode da tijekom prvih šest dana nakon njegova odvođenja nisu imali informacije o njegovom zdravstvenom stanju niti mogućnost kontakta.”
Portalu je postavio i konkretna pitanja svakoj od četiriju institucija – o pravnoj osnovi istražnog zatvora, obavještavanju skrbnika, razlozima prestanka psihosocijalne podrške, broju i ishodu ranijih obraćanja obitelji, te o eventualnom postupanju po pritužbi.
Odgovor Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom
Ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom odgovorio je 15. srpnja 2026., potpisan od strane Darija Jurišića, pravobranitelja za osobe s invaliditetom. U odgovoru se, među ostalim, navodi:
“Pravobranitelj za osobe s invaliditetom zaprimio je početkom srpnja obraćanje sestre Roka Klanca u kojem ona traži donošenje rješenja o hospitalizaciji i dugotrajnom smještaju u državnu ustanovu koja ima uvjete za rad s osobama s teškim smetnjama za svoga brata.”
Ovo je važna nova činjenica: obitelj se, dakle, formalno i pisano obratila Uredu pravobranitelja prije uhićenja Roka Klanca, tražeći upravo ono što se potom dogodilo prisilnim putem – hospitalizaciju i smještaj u odgovarajuću ustanovu.
Jurišić dalje navodi da Ured do primitka novinarskog upita portala ReStart nije imao saznanja da se Roko Klanac nalazi u Zatvorskoj bolnici, te najavljuje da će, s obzirom na navode iz objavljenog članka o mogućim povredama prava, zatražiti očitovanja nadležnih institucija radi zaštite prava osobe s invaliditetom.
U odgovoru Ured iznosi i širu, sustavnu ocjenu stanja:
“Republika Hrvatska nije uspostavila učinkovit sustav skrbi za osobe s poremećajima iz spektra autizma koje zbog izraženih izazovnih i agresivnih ponašanja trebaju intenzivnu stručnu podršku.”
Prema navodima Ureda, posljedica takvog sustava jest da se osobe s autizmom hospitaliziraju na psihijatrijskim odjelima, a nakon otpusta vraćaju obiteljima čija je sigurnost tada ugrožena, dok osobe s autizmom uslijed manifestacije protupravnih radnji završavaju u zatvorskom sustavu gdje ne mogu ostvariti potrebnu rehabilitaciju i skrb – što dodatno pogoršava njihovo stanje. Ured ističe da u Hrvatskoj praktično ne postoje specijalizirani kapaciteti za krizni smještaj osoba s autizmom s izraženim izazovnim ponašanjima, zbog čega psihijatrijske bolnice postaju zamjena za usluge socijalne skrbi.
Jurišić navodi da je Ured nadležnim tijelima ranije preporučio uspostavu regionalnih specijaliziranih kapaciteta, razvoj mobilnih multidisciplinarnih timova za krizne intervencije, stalnu psihijatrijsku podršku ustanovama socijalne skrbi te donošenje jedinstvenih međuresornih protokola – no, kako zaključuje:
“Nažalost, unatoč strateškim dokumentima i višegodišnjim najavama reformi, još uvijek nije uspostavljen funkcionalan model skrbi koji bi mogao odgovoriti na potrebe osoba s najzahtjevnijim oblicima autizma.”
Ured zaključuje da ovakvi pojedinačni slučajevi nisu iznimka, nego očekivana posljedica sustava koji nema odgovor kada obitelj ili ustanova više ne mogu osigurati sigurnost korisnika i njegove okoline.
Presedan: slučaj Kristijana Vukasovića
Slučaj Roka Klanca nije usamljen. Hrvatska već ima tragičan presedan gotovo identičnog obrasca. Kristian Vukasović, 18-godišnjak s mentalnim oštećenjima, 2019. godine imao je tjelesno i mentalno oštećenje, poremećaj prilagodbe, poremećaj kontrole poriva, mješoviti poremećaj ophođenja i emocija te druge dijagnoze. Kao mlađi punoljetnik osuđen je na osam mjeseci zatvora zbog izazivanja požara u kojem je izgorjelo pet maslina, nešto niskog raslinja i dva hektara trave (Index.hr) – sam se prijavio policiji.
Unatoč njegovom stanju, smješten je u istražni zatvor Bilice u Splitu, a kazneni postupak se protiv njega vodio kao protiv zdrave osobe (Index.hr) . Tijekom boravka u zatvoru u tri je navrata zbog suicidalnih misli prebačen u zagrebačku zatvorsku bolnicu (NACIONAL.HR) – istu ustanovu u koju je sada upućen i Roko Klanac. Iako mu je ondje dijagnosticiran suicidalni poriv, svaki put je vraćen natrag u zatvorsku ćeliju na Bilicama (NACIONAL.HR) . Odvjetnik obitelji kasnije je istaknuo da je Vukasović od četiri-pet mjeseci provedenih u zatvoru gotovo pola vremena proveo upravo u zatvorskoj bolnici (NACIONAL.HR) , ocjenjujući to krajnje neuobičajenim.
Stanje mu se na kraju toliko pogoršalo da je prebačen u KBC Split u vrlo teškom stanju, pao u komu te nakon tri tjedna preminuo. Nalazi obdukcije pokazali su da je umro prirodnom smrću, najvjerojatnije zbog zatajenja srca uslijed iznenadnog poremećaja srčanog ritma – patolog je to opisao kao smrt uzrokovanu strahom, neispavanošću i trajnim psihičkim rastrojstvom u ekstremnim okolnostima kojima je bio izložen.
Državno odvjetništvo i Ministarstvo pravosuđa u tom su slučaju tvrdili da nisu utvrđene nepravilnosti u radu državnih službenika (Index.hr) , dok je splitska općinska državna odvjetnica kasnije obrazložila da je Vukasović imao mentalne, ali ne i intelektualne poteškoće, te da je bio ubrojiv, zbog čega se navodno nije mogao uputiti u zdravstvenu ustanovu unatoč tri hospitalizacije. Sutkinja Odjela za mladež Županijskog suda u Zagrebu tada je javno poručila da mlađi punoljetnici (18–21 godina) imaju poseban status i da bi se s njima trebalo postupati kroz sustav za mladež i zdravstveni sustav, a ne ih slati u zatvor. Roditelji su podnijeli tužbu protiv države; sudski postupak se, prema dostupnim izvorima, vodio i godinama poslije.
Što ovo znači za slučaj Roka Klanca
Odgovor Ureda pravobranitelja potvrđuje dva ključna elementa priče koju je portal ReStart ranije iznio: prvo, da je obitelj Roka Klanca unaprijed, formalnim i institucionalnim putem, tražila rješenje za njegovo stanje – i to ne tek neformalnim apelima, nego pisanim obraćanjem nadležnom pravobranitelju; drugo, da je sustav skrbi za osobe s autizmom s izraženim izazovnim ponašanjem u Hrvatskoj, prema ocjeni same institucije zadužene za zaštitu prava osoba s invaliditetom, strukturno neadekvatan.
Ured pravobranitelja sada najavljuje da će po službenoj dužnosti zatražiti očitovanja Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Hrvatskog zavoda za socijalni rad i drugih nadležnih tijela. Portal ReStart i dalje čeka izravne odgovore ODO Zadra, HZSR-a i Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije na pitanja upućena 13. srpnja, te će članak ažurirati čim isti pristignu.
Portal ReStart nastavlja pratiti slučaj.
Autor: I.P.
Odgovori