Građanska inicijativa STOP

Građanska inicijativa STOP Institucionalnom nasilju je poziv za pomoć i osnivanje društvene organizacije “HERA” za zaštitu prava djece, majki i obitelji, te propagandu upravnim tijelima i javnosti o potrebama i problemima koje prolaze raznim (ne) postupanjima državnih javnih tijela.

Novosti:

Institucionalno nasilje prema našoj obitelji traje više od 90 dana

Nad našom obitelji Institucije vrše nasilje više od 90 dana, te su se potpuno oglušile na teške povrede koje nam čine, kao i neostvarivanje prihoda, zakinuta socijalnih prava, te stambeni problem koji se javlja kao posljedica predugog perioda bez valjane pravne i socijalne zaštite.

“Ukidanje osnovnih Ustavnih prava, (ne) postupanjem više institucija, dovelo nas je do ruba egzistencije, siromaštvo i beskućništvo, a od istog nas sustav nije zaštitio. ”

— Irena Pandur, Građanska inicijativa STOP Institucionalnom nasilju

Institucije odbijaju pružiti potpore i pomoći, u znanju da nemamo novčanih prihoda ni rješenje stambenog pitanja

Grad Rijeka, osobno Gradonačelnik Mirko Filipović, te Područna služba Rijeka, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a od strane više stručnih djelatnika ( Gordana Ujčić, Bojana Grbovac, Marija Žugec, Vana Knežević ) jasno su ignorirali problem Institucionalnog nasilja, nedostatka financijskih sredstava i privremene spriječenosti za rad, kao i stambeni problem, nastavno više od 60 dana, te ni nakon isteka roka za iseljenje, nisu pružili pomoći. Na moje upite, žalbe i podneske, odbili su objasniti što dalje trebamo činiti kao beskućnici i kome se možemo uopće obratiti. PS Rijeka, potvrđuje saznanje o činjenici da sam do 26.02.2024. godine bila zakinuta i za osnovo i obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, te da sam kao primarni skrbnik ostvarila prihod manji od 600,00 eura unutar zadnjih 4 mjeseca.

“Moja obitelj u današnjem materijalnom dobu, proživljava beskućništvo i siromaštvo kao da smo je vrijeme rata, u nepotrebnoj patnji i nasilju Institucija koje su nam trebale umjesto ovih ugroza osigurati zaštitu, pomoć i potporu.”

— Irena Pandur, Građanska inicijativa STOP Institucionalnom nasilju

Građanska šutnja na molbe postavljene u javnosti, te ostvarena pomoć od vrlo malog broja prijatelja, ostavljaju nas u nemoći i bez rješenja

Sve prijašnje godine, od rastave do danas, 10 godina tijekom kojih se nasilje na stavlja, od drugog roditelja i od institucija, nisam željela gubiti vrijeme u borbi protiv sustava, kao i mnogi, snalazila sam se i borila kako bih nam tek osnovno priuštila. Ni sada, nisam željela iznositi javno naše probleme, općenito sam takva da radije tražim rješenja nego gubim vrijeme na žaljenje koje ne donosi ista.

“Trebala je dodatna snaga za javno iznošenje naših problema, a isti su odavno mogli i trebali biti riješeni od strane Institucija. Neuobičajenu situaciju u kojoj se nalazimo vrlo je teško objasniti, pa sam se pripremila na moguće reakcije građana, no nisam pomislila da nas opet čeka samo šutnja, kao i kod upravnih tijela. Snage imam sve manje, razarajuća bol je spoznaja, teških boli i povreda učinjenih djeci, koja ne shvaćaju sustav koji potiče svijest o siromašnoj djeci Afrike koja nisu svjesna prilika, ni da postoji čokolada, dok su oni prisiljeni i ostavljeni zakinutih prava, dok su okruženi desecima vrsta čokolada, prilikama i mogućnostima svima dostupnim, ali ne i njima, dok se njih i gore zakida i prepušta teškom siromaštvu i bez ikakvog doma!”

Irena Pandur, Građanska inicijativa STOP Institucionalnom nasilju

Nakon, teško 2023. godine, uz uvođenje eura i poskupljenja, te zdravstvene probleme, ponovno doživljavam novo zakidanje socijalnih prava, pogreškama stručnih osoba zaposlenih unutar istih, nije preostalo drugog rješenja, već da se o istom obratim javnosti i građanima. U pravnom sustavu RH, zaštite i pomoći nema, ni od Pučkog pravobranitelja, ni od DORH-a, ni od USKOKA, ni od nadležnih Ministarstava, kao ni odgovora, više od 100 adresa na koje sam se obratila po pitanjima našeg problema. Udruge koja bi nam mogle i htjele pružiti pomoći, ne mogu jer nije riječ o obiteljskom ili seksualnom nasilju, a o drugim oblicima nasilja i situacijama sličnim našima, nema propisanih zakonskih regulativa, ni pravnog puta kojim bi se našoj obitelji osigurala zaštita.

Nažalost, nismo jedini i mnoga su djeca, majke i obitelji zakinuta od sustava uz Institucionalna nasilja i stambenu problematiku, poznatu još od 2018. godine

Sva djeca zaslužuju djetinjstva jednakih prilika, sretno odrastanje, u domovima obiteljskih zajednica, u ljubavi i skrbi roditelja, a država se obvezala potpisivanjem Eu povelje o pravima djece, osigurati obiteljskim zajednicama pomoć u skrbi o djetetu, pomoć za ostvarivanje prava i zaštitu dobrobiti djeteta, te pritom poštivati i roditeljska prava. No, upravna tijela i propisani zakoni, ne osiguravaju pomoći i potpore, te dodatno optužuju roditelje za propuste u roditeljskoj skrbi, te podnose često i neosnovane kaznene prijave na temelju kojih se djeca oduzimaju roditeljima, te smještaju u domove, čak i protivno njihovim mišljenjima ili željama, ili jednostavno propuštaju djelovanja, ignoriraju ekonomsku i stambenu problematiku, ostavljajući djecu bez zaštite i u beskućništvu.

STOP Hrvatskom zavodu za uništavanje obitelji koji se naziva zavodom o socijalnoj skrbi, a zapravo se radi o nasilnoj Instituciji koju vode ne stručni ljudi, bez morala i etike, usudim se reći, da u ovom sustavu o nama skrbe psihopati!

Autor: I.P.