Koordiniranom akcijom u kojoj su sudjelovali policajci u civilu, djelatnici Zavoda za socijalni rad i otac djeteta, pokušalo se protivno zakonu, majci oduzeti, dojenče od deset mjeseci. Bez uručene odluke o ovrsi. Bez prisutnosti branitelja.
Jutro 27. svibnja 2026. izgledalo je kao tiha operacija. Ispred stana jedne zagrebačke majke dojenčeta skupili su se policajci V. policijske postaje – ali ne u uniformama. U civilu. Zajedno s njima, gotovo simultano, pojavili su se i djelatnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad. I otac djeteta. Svi zajedno, u isto vrijeme, na istome mjestu.
Slučajnost? Teško.
“Baš slučajno” – tri državna aktera, jedan privatni interes, jedno dojenče od deset mjeseci
Majku – nazvat ćemo je M.P. – policija je uhitila na licu mjesta, bez da joj je prethodno omogućila dolazak u postaju u pratnji branitelja. Odvjetnica je odmah upozorila da nije u mogućnosti biti nazočna, no policija nije čekala. M.P. je odvedena. Dijete je ostalo.
I tu počinje ono što se ne može nazvati drukčije nego pravnom fikcijom pretvorenom u instrument odvajanja djeteta od majke.
Ovrha bez odluke
Nad M.P. je pokrenuta ovrha radi predaje djeteta ocu. No ni majka ni njezina odvjetnica nisu zaprimile prijedlog ovrhe. Odvjetnica je nekoliko dana ranije pokušala preuzeti pismeno u policijskoj postaji – djelatnica koja ga je trebala uručiti nije bila na radnom mjestu.
Kada je odvjetnica 27. svibnja upozorila policajce da se radi o grubom kršenju zakona, kontaktirala je i sutkinja koja vodi ovršni postupak – i potvrdila da odluka o ovrsi nije donesena.
Policija je promijenila priču. Uhićenje više nije bilo vezano uz ovrhu. Sada je M.P. odjednom bila osumnjičena za kazneno djelo – povredu prava djeteta po više stavki članka 173. Kaznenog zakona, i nepoštivanje sudske odluke.
Sutkinja potvrdila: odluka o ovrsi nije donesena. Policija nastavila – s drugom pričom.
Tko je i kada podnio kaznenu prijavu? Prema dostupnim informacijama – otac koji se te iste jutro “slučajno” nalazio ispred stana. Koordinacija između prijave, uhićenja i prisustva HZSR-a nije slučajna. Ona je operacija.
HZSR: skrbnik ili instrument?
Dok je M.P. odvedena u postaju, djelatnici HZSR-a su izjavili da moraju sastaviti zapisnik o tome kome se dijete povjerava za vrijeme njenog uhićenja.
Obiteljski zakon je u tom trenutku bio jasan: majka ima pravo povjeriti dijete osobi od svog povjerenja do 60 dana, bez intervencije HZSR-a i suda. Policija nije tvrdila da nema tko ostati s djetetom. Ipak, HZSR je nastupao kao da ta odredba ne postoji.
HZSR je tijelo koje bi trebalo štititi dijete. U ovom slučaju, zastupalo je interese oca – u koordinaciji s policijom, na štetu djeteta i majke
Udruga koja je stala između djeteta i otimačine
Dok je policija pristupala M.P., na licu mjesta se pojavio još jedan akter – ali ovaj put na njezinoj strani. Udruga roditelji za djecu, koju je majka kontaktirala čim je saznala da policija planira doći, stigla je na vrijeme. Njihova prisutnost bila je odlučujuća.
Udruga je na licu mjesta upozorila policiju i HZSR na nezakonitost postupanja, insistirala na primjeni Obiteljskog zakona i odbila prihvatiti predaju djeteta ocu kao jedinu opciju. Rezultat: dijete nije predano ocu. HZSR je sastavio zapisnik – ali o tome da dijete ostaje s bakom i kumom, osobama od povjerenja koje je majka odredila, što je njezino zakonsko pravo.
To je važno zabilježiti: sustav je bio spreman provesti nezakonitu predaju djeteta. Spriječila ga je organizacija civilnog društva – ne sud, ne državno tijelo, ne inspekcija. Udruga koja se pojavljuje tamo gdje institucije zataje.
Bez njihove intervencije, dijete bi te jutro završilo kod oca koji s njim, prema dostupnim informacijama, nije proveo ni jedan dan.
Majka doji. Dijete ima deset mjeseci.
M.P. doji. Dijete ima deset mjeseci. To nisu sporedne informacije – to su medicinske i pravne činjenice koje bi svako tijelo koje se poziva na zaštitu djeteta moralo uzeti u obzir.
Nasilno prekidanje dojenja nije samo emocionalna trauma za dijete. Medicinski, to znači rizik od upale dojki za majku, gubitak mlijeka, i enormni stres za dojenče koje je u toj dobi u potpunosti ovisno o fizičkoj blizini majke. Dijete je te jutro doživjelo šok koji se neće zaboraviti – čak i ako ga neće pamtiti.
U trenutku pisanja ovog teksta, M.P. je i dalje u policijskoj postaji. Prošlo je više sati.
Sud je privremenom mjerom dijete povjerio ocu koji s njim nije proveo ni jedan dan. To se pokušalo izvršiti bez odluke suda – uhićenjem majke dojilice.
Privremena mjera kao oružje
Sud je donio privremenu mjeru kojom se dojenče od deset mjeseci povjerava ocu na stanovanje, oduzimajući ga majci – zbog navodnog neodgovornog ponašanja i nesuradnje. Majka smatra da ta mjera nije u skladu s najboljim interesom djeteta, niti s Europskom poveljom o zaštiti prava djeteta.
Nije izvršila tu odluku. I to je njezino pravo – kada je odluka u očitoj suprotnosti s dobrobiti djeteta, roditeljska dužnost zaštite djeteta ne prestaje zbog sudskog rješenja. To nije pravna improvizacija. To je načelo koje prepoznaje i hrvatska i europska pravna doktrina.
Umjesto da sud preispita mjeru ili da se pokrene dijalog, odgovor je bio: kaznena prijava, uhićenje, HZSR, pokušaj predaje djeteta ocu. Sve u jednom jutru. Sve koordinirano.
Pitanja koja traže odgovor
Portal ReStart uputio je formalne novinarske upite svim uključenim tijelima: V. policijskoj postaji Zagreb, Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Hrvatskom zavodu za socijalni rad, pravobraniteljici za djecu te Vladi Republike Hrvatske.
Pitamo tko je koordinirao ovu akciju. Tko je i kada donio odluku da se majka uhiti bez prisutnosti branitelja. Na temelju čega je HZSR planirao predati dijete ocu. Zašto je sutkinja potvrdila da nema odluke o ovrsi, a policija nastavila s uhićenjem. I zašto nitko od prisutnih te jutro nije uzeo u obzir jedno jednostavno pitanje: što je dobro za to dijete?
Pitamo – jer netko mora pitati.
Nije prvi put
Usporedba koja se sama nameće: bivši suprug urednice ovog portala bio je tražen više od godinu dana zbog povrede prava djeteta – i nije ovako uhićen. Nije mu se ispred stana pojavila koordinirana ekipa u civilu.
To nije osobna žalba. To je indikator. Sustav koji selektivno primjenjuje silu – brzo i žestoko prema majkama koje se protive odlukama koje smatraju štetnim za dijete, a sporo i mlako prema dokazanim kršiteljima – nije sustav zaštite djece. To je sustav kontrole.
Autor: I.P.
Portal ReStart prati razvoj ovog slučaja. Sve informacije o statusu majke, o odgovorima tijela na upite, te o daljnjem tijeku postupka objavit ćemo čim budu dostupne.
Ako imate relevantne informacije o ovom ili sličnim slučajevima, kontaktirajte nas na: info.portal.restart@gmail.com
Odgovori