Dok je javnost posljednjih dana potresla nova snimka brutalnog nasilja nad stranim državljaninom u Rijeci, građani imaju osjećaj da već godinama gledaju isti scenarij: šokantna snimka, javno zgražanje, političko priopćenje – i zatim povratak na staro.
Ovoga puta gradonačelnica Iva Rinčić poručila je da je „zgrožena divljaštvom“, upozorila na eskalaciju nasilja i pozvala institucije da snažnije reagiraju. No slične izjave građani Rijeke slušaju već godinama, nakon gotovo svakog ozbiljnijeg incidenta.
A nasilje se nastavlja.
Od Simketa do danas: niz slučajeva koji su obilježili Rijeku
Rijeka je posljednjih godina svjedočila nizu brutalnih incidenata:
– smrti Simketa koja je šokirala Hrvatsku,
– brutalnim premlaćivanjima mladih,
– napadima na strane radnike,
– vršnjačkom nasilju,
– nasilju na sportskim terenima,
– napadima na osobe s invaliditetom,
– javnim snimanjima fizičkih obračuna za društvene mreže.
Na Reddit raspravama građani otvoreno pišu kako Rijeka više nema reputaciju sigurnog grada kakvu je nekada imala. Neki podsjećaju da nasilje postoji desetljećima, dok drugi upozoravaju da je danas opasnija njegova normalizacija i javno promoviranje putem društvenih mreža.
Napad na osobu s invaliditetom na Zametu: trenutak koji je razotkrio dubinu problema
Jedan od najpotresnijih slučajeva dogodio se na Zametu, kada je skupina maskiranih napadača namamila i brutalno pretukla 31-godišnjaka s intelektualnim teškoćama. Napad se dogodio na igralištu bez videonadzora, a žrtva je zadobila teške ozljede. Pročitaj više…
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Dario Jurišić javno je izrazio sumnju da je riječ o mogućem zločinu iz mržnje te upozorio da su osobe s invaliditetom često mete upravo zbog predrasuda i društvene stigme.
Nakon tog napada gradonačelnica je obećala:
– sastanke s MUP-om,
– jačanje preventivnih programa,
– snažnije institucionalno djelovanje,
– bolju koordinaciju službi,
– sustavnu prevenciju nasilja.
No javnost nikada nije dobila jasne odgovore:
– što je konkretno provedeno,
– koliko je novih mjera uvedeno,
– koliki je proračun izdvojen,
– postoje li rezultati,
– niti je predstavljen javni akcijski plan sigurnosti.
Školjić, vršnjačko nasilje i novi val brutalnosti
Nakon brutalnog premlaćivanja maloljetnika na Školjiću ponovno su uslijedile osude, pozivi na odgovornost i upozorenja o eskalaciji nasilja među mladima.
Istodobno se sve češće pojavljuju slučajevi:
– snimanja nasilja mobitelima,
– grupnih napada,
– javnog ponižavanja žrtava,
– dijeljenja snimki po društvenim mrežama,
– organiziranih obračuna među maloljetnicima.
Sama gradonačelnica u posljednjem priopćenju priznaje da nasilje „eskalira“ i da društvo pokazuje „izostanak ljudskosti i suosjećanja“. No upravo to otvara ključno pitanje:
Ako gradska vlast već mjesecima i godinama javno priznaje ozbiljnost problema – gdje su rezultati?
Reorganizacija uprave umjesto sigurnosne strategije?
Dok se nasilje gomila, politički fokus gradske uprave posljednjih mjeseci uglavnom je usmjeren na:
– reorganizaciju gradske uprave,
– kadrovska preslagivanja,
– imenovanja u upravne odbore,
– političke odnose i upravljačke strukture.
Sigurnost građana pritom nije postala glavna politička tema grada.
A lokalna vlast ipak ima ozbiljne mogućnosti djelovanja:
– koordinaciju škola, policije i socijalnih službi,
– financiranje preventivnih programa,
– rad s rizičnim skupinama mladih,
krizne timove,
– nadzor javnih prostora,
– strategije prevencije nasilja,
– suradnju s roditeljima i udrugama.
No javnost nema uvid postoji li ozbiljan i operativan plan.
Problem nije samo nasilje – nego njegovo ponavljanje
Možda je najopasniji dio cijele priče upravo činjenica da se Rijeka polako navikava na nasilje.
Napadi više ne izazivaju institucionalni alarm nego rutinska priopćenja. Građani više ne pitaju hoće li se novi incident dogoditi – nego kada.
A kada politička reakcija nakon svakog brutalnog slučaja ostane na gotovo identičnim rečenicama o „zgroženosti“ i „osudi nasilja“, tada problem prestaje biti samo nasilje pojedinaca.
Problem postaje i kronični izostanak stvarne političke i institucionalne promjene.
Jer sigurnost grada ne mjeri se brojem priopćenja nakon napada.
Nego time koliko je nasilja spriječeno prije nego što kamera ponovno počne snimati.
Autor: I.P.
Odgovori