Brdo nestaje, odgovori ne stižu: kamo odlazi metalni otpad ispred KBC-a?

Više od 60 dana Državni inspektorat i Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije šute na pitanja o PFAS-u na Praškom pristaništu. U međuvremenu se brdo metalnog otpada ispred KBC-a Rijeka ubrzano smanjuje – bez ijedne javne informacije o tome kamo otpad odlazi, tko ga preuzima i je li itko prije odvoza provjerio što se u njemu nalazi.

Brdo se topi pred očima građana

Riječani su ovih dana primijetili ono što se mjesecima činilo nemogućim: hrpa staroga željeza na Praškom pristaništu, odmah ispod zgrada KBC-a Rijeka, vidno je manja. Građanska inicijativa Rijeka za ljude podijelila je fotografiju Josipa Čekade na kojoj se bolnica prvi put nakon dugo vremena vidi s mora, uz pitanje koje se nameće samo od sebe: odlazi li staro željezo da bi došlo nešto novo?

Portal ReStart o ovoj lokaciji piše od travnja. U najmanje šest članaka dokumentirali smo da za skladištenje nije predočena dozvola za gospodarenje otpadom, da procjena utjecaja na okoliš nije rađena od 2002. godine, da se otpad u lučkim evidencijama vodi kao „tranzitni teret” te da su institucije davale proturječne izjave o praćenju kvalitete zraka.
Sada, kad se otpad odjednom žurno uklanja, javnost ne zna ništa: ni odredište, ni prijevoznika, ni ovlaštenog preuzimatelja, ni je li otpad prije utovara uzorkovan.

60 dana šutnje

Portal ReStart uputio je Državnom inspektoratu (DIRH) i Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije upit temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama. Pitali smo:
1. Je li na lokaciji Praškog pristaništa ili u njegovoj neposrednoj okolici ikada provedeno ispitivanje tla, vode ili zraka na PFAS spojeve?
2. Ako jest – tko ga je proveo, kada i gdje su rezultati?
3. Ako nije – postoji li zakonska obveza ili preporuka za takvo ispitivanje s obzirom na vrstu i sastav otpada?
4. Obuhvaća li ijedan postojeći ili planirani postupak procjene utjecaja na okoliš za budući multimodalni terminal Praško pristanište analizu PFAS spojeva?
5. Postoji li na razini Ministarstva plan za sustavno ispitivanje lokacija za gospodarenje metalnim i sličnim otpadom na PFAS, s obzirom na iskustvo iz Gospića?
Zakon tijelima javne vlasti daje 15 dana za odgovor, uz mogućnost produljenja za još 15. Taj je rok davno istekao. Odgovor nije stigao ni od jednog tijela.

Gradonačelnica: mreža je dovoljna

Isto pitanje – što udišemo – postavila je i gradska vijećnica Tanja Savić. Povod je bio nedavni požar otpada na Kukuljanovu i dim koji se širio prema Rijeci, ali vijećnica je u pitanju navela i podatak koji dosad nitko nije javno objasnio: da se na području riječke luke trenutno skladišti veća količina otpada koji bi se uskoro trebao pretovarati.
Gradonačelnica Iva Rinčić taj navod nije ni potvrdila ni demantirala. Odgovorila je opisom mjerne mreže: Primorsko-goranska županija ima najveću lokalnu mrežu za praćenje kvalitete zraka u Hrvatskoj, s 12 do 14 automatskih postaja i dvadesetak mjernih mjesta s klasičnim uzorkovanjem. U Rijeci rade tri automatske postaje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (Mlaka i dvije na Krešimirovoj), klasična mjerna mjesta na Pećinama i na Visinovu gatu unutar Lučke uprave, te državna postaja Rijeka-2 na Gornjoj Vežici. Zavod, dodala je, ima i opremu za mobilna mjerenja u incidentima.
Zaključak gradonačelnice bio je da su postojeće lokacije postaja „dovoljne za dobivanje stvarne slike kvalitete zraka”.
Riječ PFAS u odgovoru se ne spominje.

Što mjerne postaje ne mjere

Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ službeno je potvrdio Portalu ReStart da PFAS spojevi na lokaciji Praškog pristaništa nikada nisu mjereni.
To je ključ cijele priče. Mreža može biti najveća u državi i svakodnevno bilježiti čestice i plinove – i istodobno ne reći ništa o tvarima koje u rutinski program praćenja jednostavno nisu uključene. Broj postaja nije odgovor na pitanje što se mjeri.
A upravo je sada trenutak kad bi mjerenje imalo najviše smisla. Utovar, prekrcaj i odvoz velike količine otpada aktivnosti su pri kojima se diže najviše prašine – i to stotinjak metara od najveće bolnice u regiji. Zavod opremu za mobilna mjerenja ima. Javnost ne zna je li je itko upotrijebio.

Zašto PFAS i zašto Gospić

PFAS su skupina od tisuća sintetskih spojeva koji se u okolišu gotovo ne razgrađuju, zbog čega ih zovu „vječnim kemikalijama”. Kod Gospića su pronađeni u podzemnim vodama nizvodno od nezakonito odloženog otpada, u slučaju koji je završio u istrazi USKOK-a.
Portal ReStart ne tvrdi da PFAS na Praškom pristaništu ima. Tvrdimo nešto jednostavnije i provjerljivo: nitko to nije ispitao. Bez ispitivanja nitko ne može tvrditi ni da ih ima ni da ih nema – a otpad koji se sada odvozi s njim odnosi i jedinu priliku da se to utvrdi na izvoru.

Pitanja na koja građani imaju pravo dobiti odgovor

• Kamo se otpad odvozi? Tko ga preuzima, je li riječ o ovlaštenom gospodaritelju otpadom i postoje li prateći listovi?
• Je li otpad prije odvoza uzorkovan – na PFAS ili bilo koju drugu opasnu tvar?
• Jesu li tijekom uklanjanja provedena mobilna mjerenja kvalitete zraka uz KBC?
• Što dolazi umjesto njega? Koja je to „veća količina otpada” koja se, prema navodima vijećnice, skladišti i uskoro pretovaruje u luci – i hoće li se ondje i obrađivati?
• Zašto DIRH i Ministarstvo ne odgovaraju na upit čiji je zakonski rok istekao prije više od mjesec dana?
Brdo otpada može nestati za nekoliko tjedana. Podaci o tome što je u njemu bilo ostaju samo ako ih netko prikupi. Za sada, sudeći po šutnji institucija, to nije učinio nitko.
Portal ReStart nastavlja pratiti slučaj.

Izvori: Burin.hr, 15. listopada 2026. (odgovor gradonačelnice Rinčić na vijećničko pitanje Tanje Savić); objava inicijative Rijeka za ljude i fotografija Josipa Čekade, 16. listopada 2026.; službeni odgovor NZZJZ PGŽ Portalu ReStart; upit Portala ReStart DIRH-u i Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije.

Autor; I.P.

Portal ReStart