Kad pravda kasni desetljećima, postaje li uopće pravda?
U Hrvatskoj se već godinama vodi tiha, iscrpljujuća borba građana protiv sustava koji bi ih trebao štititi. Iskustva koja dolaze iz udruge Pravda Istina Odgovornost ne predstavljaju izolirane slučajeve, već ukazuju na duboko ukorijenjene probleme u funkcioniranju pravosuđa – od dugotrajnih postupaka do ozbiljnih povreda temeljnih prava.
Jedan od najozbiljnijih problema koji se ponavlja jest dugotrajnost sudskih postupaka. Primjeri u kojima se na odluku Ustavni sud Republike Hrvatske čeka pet ili više godina više nisu iznimka, već zabrinjavajuće pravilo. U takvim okolnostima, pravda gubi svoju svrhu. Vrijeme, koje bi trebalo biti neutralan faktor, postaje saveznik nepravde.
No, problem nije samo u trajanju postupaka. Prema navodima članova udruge, presude često nisu u skladu s činjeničnim stanjem ni materijalnim dokazima. Time se dovodi u pitanje sama srž pravne države – vladavina prava i povjerenje građana u institucije. Kada obrazloženja presuda odstupaju od stvarnosti, ostaje dojam da „papir trpi sve“, dok stvarne posljedice snose ljudi.
Posebno potresan dio ove priče odnosi se na desetljećima duge upravne postupke koji su, prema tvrdnjama udruge, rezultirali time da je gotovo 44 obitelji ostalo bez doma. U središtu problema nalazi se uskraćivanje ustavnog prava na sudjelovanje u postupku – prava da građanin bude stranka i da može braniti svoje interese. Bez tog temeljnog prava, pravni postupak prestaje biti instrument pravde i postaje sredstvo isključivanja.
Zamisliti situaciju u kojoj netko prije 30 godina podnosi zahtjev za otkup stana, biva višekratno odbijen, a tek desetljećima kasnije saznaje da je pravo na otkup zapravo postojalo – znači suočiti se s potpunim slomom pravne sigurnosti. U međuvremenu, ti isti građani plaćaju najmove, napuštaju svoje domove i suočavaju se s pritiscima i tužbama. Takvi slučajevi otvaraju pitanje ne samo odgovornosti institucija, već i potencijalnih elemenata sustavne nepravde ili čak zloupotrebe.
Ova iskustva prepoznaju i strani promatrači. Britanski odvjetnik Jonathan Taylor, nakon boravka u Hrvatskoj, iznio je izuzetno kritičan stav o stanju pravosuđa, ističući nerazumne rokove i posljedice koje takav sustav ima na živote građana. Njegove riječi možda zvuče oštro, ali odražavaju frustraciju koju mnogi građani svakodnevno osjećaju.
Posebno je tragična činjenica da su mnogi koji su se borili za svoja prava – preminuli prije nego što su dočekali pravdu. U tim slučajevima, čak i eventualna pozitivna presuda dolazi prekasno. Ona više ne ispravlja nepravdu, već služi kao podsjetnik na sve izgubljene godine, prilike i dostojanstvo.
Ovdje se ne radi samo o pravnim postupcima. Radi se o ljudskim sudbinama – obiteljima, djeci, domovima i uspomenama koje ne mogu stati u sudske spise. Kada sustav zakaže u zaštiti tih vrijednosti, posljedice nadilaze pojedinačne slučajeve i postaju društveni problem.
Pitanje koje ostaje jest: koliko dugo društvo može tolerirati sustav u kojem pravda dolazi prekasno – ili uopće ne dolazi? Jer pravda koja kasni desetljećima prestaje biti pravda. Ona postaje nepravda s odgodom.
Vrijeme je da se o tim pitanjima ne govori samo kroz pojedinačne slučajeve, već kao o sustavnom izazovu koji zahtijeva odgovornost, transparentnost i stvarne reforme. Bez toga, cijenu nepravde i dalje će plaćati građani – često najranjiviji među njima.
Autor: I.P.
Odgovori