U neposrednoj blizini Kliničkog bolničkog centra u , na udaljenosti od svega nekoliko desetaka metara, odvija se pretovar i skladištenje velikih količina metalnog (željeznog) otpada. Riječ je o aktivnosti koja je, prema dostupnim informacijama, formalno zakonita. No pitanje koje se nameće nije više samo pravno – već zdravstveno i društveno: je li takva praksa prihvatljiva u centru grada i tik uz bolnicu?
Što se zapravo događa?
Na području luke, kojim upravlja , a operativno koristi , odvija se manipulacija metalnim otpadom koji se u pravilu klasificira kao tzv. sekundarna sirovina. Takav otpad nije nužno opasan prema zakonskoj klasifikaciji, no tijekom pretovara može dolaziti do stvaranja prašine i širenja sitnih čestica u zrak.
Prema javno dostupnim podacima i izjavama stručnih tijela, upravo su u tom području zabilježene povišene koncentracije određenih metala u okolišu, uključujući olovo, kadmij i arsen. Iako su te vrijednosti, prema službenim tumačenjima, unutar zakonskih granica, činjenica da su višestruko veće nego na drugim lokacijama izaziva zabrinutost.
Legalno ne znači i bezopasno
Sustav gospodarenja otpadom u Hrvatskoj funkcionira kroz niz dozvola i nadležnosti. Dozvole za ovakve aktivnosti izdaju nadležna tijela poput ili , dok se prostor koristi temeljem koncesije.
Drugim riječima – ako su ispunjeni formalni uvjeti, djelatnost je zakonita.
No zakonitost ne odgovara na ključno pitanje: je li prihvatljivo da se takva aktivnost odvija neposredno uz zdravstvenu ustanovu?
Gdje je granica odgovornosti?
Problem koji ovaj slučaj otvara nije izoliran. On ukazuje na širi obrazac u kojem:
⚠️ sustav dopušta određene aktivnosti jer zadovoljavaju minimalne uvjete
⚠️ institucije se pozivaju na zakonske okvire
dok građani i pacijenti ostaju bez jasnih odgovora o stvarnom riziku
Posebno zabrinjava činjenica da javno nisu lako dostupni ključni podaci:
➡️ tko točno ima dozvolu za gospodarenje ovim otpadom
➡️ koje su maksimalne dopuštene količine
➡️ koji su konkretni rezultati mjerenja u realnom vremenu
➡️ koliko često se provode inspekcijski nadzori
Ekonomski interes nasuprot javnom zdravlju
Prema dostupnim informacijama, pretovar metalnog otpada čini značajan dio poslovanja luke. To otvara dodatno pitanje – postoji li sukob između ekonomskog interesa i zaštite zdravlja građana?
U situaciji kada određena djelatnost generira značajan prihod, postoji rizik da se potencijalni negativni učinci minimiziraju ili relativiziraju.
Vrijeme za transparentnost
Portal Restart pokrenuo je upit prema nadležnim institucijama, uključujući:
👉 Primorsko-goranska županija
👉 Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije
👉 Lučka uprava Rijeka
👉 Državni inspektorat
👉 Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije
s ciljem dobivanja konkretnih odgovora o dozvolama, nadzoru i stvarnim utjecajima na okoliš.
Zaključno
vaj slučaj jasno pokazuje jednu od ključnih slabosti sustava:
ono što je legalno, ne mora nužno biti i sigurno.
U gradu poput , gdje se industrija i život građana isprepliću na malom prostoru, pitanja zaštite zdravlja ne mogu se svoditi samo na administrativne okvire.
Građani imaju pravo na jasan odgovor:
što udišemo – i tko za to preuzima odgovornost?
Autor: I.P.
Odgovori