Dok najranjiviji ostaju izvan evidencije, gradska uprava sebi isplaćuje više
Odluka o uskrsnicama za 2026. godinu u Rijeka razotkriva obrazac koji se sve teže može opravdati administrativnim pravilima. Grad će isplatiti 70 eura pomoći – ali samo onima koji se uklapaju u uski okvir gradske evidencije. Svi ostali, bez obzira na stvarnu potrebu, ostaju izvan sustava.
Ključni kriterij nije razina ugroženosti, već administrativni status. Pravo na uskrsnicu imaju uglavnom umirovljenici s najnižim primanjima i osobe starije od 65 godina bez prihoda – ali isključivo ako su već korisnici gradske novčane pomoći u točno određenom razdoblju.
Time se socijalna mjera pretvara u birokratski filter.
Roditelji njegovatelji, korisnici inkluzivnog dodatka i građani koji žive od zajamčene minimalne naknade – skupine koje realno snose neke od najvećih životnih i financijskih tereta – u pravilu ostaju izvan ove pomoći. Ne zato što nisu ugroženi, nego zato što nisu “u pravoj evidenciji”.
Drugim riječima, sustav ne pita tko treba pomoć – nego tko se uklapa u formular.
Istovremeno, dok se najranjivijima poručuje da nema prostora za širu pomoć, zaposlenici gradske uprave dobivaju uskrsnice u višem iznosu – 100 eura. Takva odluka možda jest zakonita, ali teško može proći test društvene pravednosti.
Jer pitanje više nije može li Grad isplatiti – nego kome odlučuje isplatiti.
🔗 https://www.fiuman.hr/zaposlenicima-grada-rijeke-povecane-place-i-drugi-razni-bonusi/
Posebno zabrinjava izostanak jasnog i transparentnog obrazloženja. Koji su točno kriteriji? Zašto određene skupine nisu uključene? Je li napravljena procjena stvarnih potreba građana ili se odluke donose isključivo prema administrativnoj dostupnosti podataka?
Usporedba s drugim gradovima dodatno pojačava problem.
U Zagreb uskrsnice iznose 100 eura i obuhvaćaju znatno širi krug korisnika, uključujući osobe s invaliditetom, roditelje njegovatelje i korisnike različitih državnih naknada – iako i tamo sustav nije bez nedostataka. Ipak, pristup je inkluzivniji i prepoznaje širi spektar socijalne ranjivosti.
U Split model varira, ali također uključuje više kategorija socijalno ugroženih građana, uz fleksibilnije kriterije koji ne ovise isključivo o jednoj vrsti evidencije.
Rijeka, s druge strane, ostaje zatvorena u vlastiti administrativni okvir – gdje pravo ne proizlazi iz potrebe, nego iz birokratske pripadnosti.
Takav pristup nije samo socijalno upitan, već dugoročno i neodrživ. Sustav koji ne prepoznaje stvarnost građana riskira gubitak povjerenja upravo onih kojima bi trebao služiti.
Uskrsnice su možda simboličan iznos u proračunu, ali nisu simbolične za one koji ih trebaju. One su test odnosa prema najranjivijima.
A Rijeka je, čini se, taj test ponovno pala.
Autor: I.P.
Odgovori