Dok država najavljuje uvođenje digitalne inkluzivne kartice koja će ograničavati na što osobe s invaliditetom smiju trošiti vlastiti novac, paralelno se odvija proces koji otvara ozbiljna pitanja: tko donosi odluke, tko upravlja novcem i zašto javnost nema odgovore?
Ministar Alen Ružić potvrdio je da je projekt već u fazi “financijske i informatičke izrade” – što znači da je sustav već u razvoju, s definiranim financijama i potencijalnim partnerima.
Istovremeno, najavljuje sastanak s novoosnovanom udrugom Nova vizija socijalne skrbi (NovisS) – o kojoj gotovo da nema javno dostupnih podataka.
Kartica koja odlučuje umjesto vas
Prema najavama, korisnici socijalnih naknada:
– neće moći kupovati određene proizvode
– neće moći slobodno raspolagati novcem
– bit će pod digitalnim nadzorom
👉 Drugim riječima:
⚠️ novčana naknada postaje uvjetovana dozvola za trošenje.
Projekt već postoji – ali bez transparentnosti
Izjava da je projekt u “financijskoj i informatičkoj izradi” znači:
– IT sustav se već razvija
– financijska konstrukcija postoji
– netko je već uključen u provedbu
⚠️ No javnost ne zna:
– tko razvija sustav
– koliko košta
– tko upravlja podacima
– tko će kontrolirati potrošnju
👉 To nije tehnički detalj – to je srž problema.
EU milijuni za “inkluziju” – koji su se udvostručili
U isto vrijeme, ministar govori o kartici u kontekstu EU poziva Inkluzivne usluge ustanova u kulturi.
Taj poziv:
⚠️ iznosio je oko 5,4 milijuna €
ali je 2026. povećan na više od 11 milijuna €
👉 više nego dvostruko povećanje
Službeno, novac ide za:
– radionice
– edukacije
– kulturne programe za ranjive skupine
Ali:
❌ ne financira kartice
❌ ne financira IT sustave
❌ ne financira kontrolu potrošnje
👉 Pa zašto se onda kartica komunicira upravo u tom kontekstu?
Nova udruga bez tragova – ali s pristupom ministru
U cijeloj priči pojavljuje se nova organizacija:
👉 Nova vizija socijalne skrbi (NovisS)
– novoosnovana
– bez vidljivih podataka o vodstvu
– bez javno poznatih projekata
⚠️ ali s direktnim pristupom ministru
👉 To otvara ključno pitanje:
tko je toj udruzi dao legitimitet da sudjeluje u oblikovanju sustava koji utječe na tisuće ljudi?
EU iskustva: ovakvi modeli već su izazvali kontroverze
Slični sustavi u Europi i šire nisu prošli bez otpora:
🇬🇧 Ujedinjeno Kraljevstvo
– “welfare cards” i vaučerski sustavi kritizirani su zbog:
– stigmatizacije
– ograničavanja slobode
– neučinkovitosti
🇮🇹 Italija
socijalne kartice korištene za kontrolu potrošnje izazvale su:
– političke polemike
– optužbe za paternalizam
🇦🇺 Australija
tzv. “cashless welfare card”:
– široko kritizirana
– postupno ukinuta nakon negativnih učinaka na korisnike
👉 Zaključak iz prakse: ovakvi sustavi rijetko ostaju samo “tehnička pomoć” – često postaju alat kontrole.
Obrazac koji zabrinjava
Kada se sve poveže, dobiva se jasan obrazac:
– uvodi se sustav kontrole potrošnje
– projekt se razvija bez transparentnosti
– EU sredstva rastu u području “inkluzije”
– pojavljuje se nova udruga bez javnog legitimiteta
👉 To nije izolirani potez – to je sustav.
Najopasnije pitanje: tko upravlja novcem?
Ovdje više nije riječ samo o kartici.
👉 Riječ je o tome:
– tko odlučuje što je “prihvatljiva” potrošnja
– tko upravlja sustavom
– tko ima pristup podacima
– tko dobiva novac iz projekta
Zaključak: inkluzija ili kontrola?
Pod okriljem “inkluzije” i “zaštite”, uvodi se model koji:
– ograničava financijsku slobodu
– povećava institucionalni nadzor
– uključuje netransparentne aktere
U isto vrijeme:
– EU sredstva rastu
– novi akteri ulaze u sustav
– ključne informacije izostaju
👉 Zato je pravo pitanje:
radi li se o socijalnoj pomoći – ili o sustaviu kontrole koji se uvodi bez javne rasprave?
Autor: I.P.
Odgovori