Gdje god da ideš, ideš TI

Gdje god da ideš, ideš TI

Godinama živim kaos, a zadnjih godinu dana kaos je krenuo na dnevnim bazama. Zanimljivo je kako u tih godinu dana, iako sam od svakog tražila pomoć ista bi mi bila odbijana. I danas je tako….

No, savjet stručnjaka kaže da ne možemo sami, da svi trebamo ljubav, brigu, podršku i razumijevanje, te da čak i trebamo zahtijevati istu za sebe. Uvijek bez iznikne, vođeni pravilom reprocitet.

I tako zadnjih godinu dana Ja, Ja i Irena vodimo svoje bitke same, nigdje nikog nema, a onaj koji je i došao usputno je radio nove drame.

S druge strane, kako je moguće da mi nitko ne želi pružiti pomoć, realno ne može stajati kao tvrdnja točno. Zaključno, očigledno, odbijam istu. Ali zašto to radim?

Zbog toga što, iako sam oduvijek jasna, direktna i čvrsta u svojim stavovima i uvjerenjima, nitko nije pružio pomoć kakvu sam tražila. ( Više je bilo onih koji su to radili nesvjesno, svojim postupcima, dok su prolazili mojim životnim putem, ali govorim o onima od kojih sam pomoć zaista i tražila ). I naravno, čvrsta u zastupanju svojih želja i stavova, naravno da sam odbila pomoć koja mi ne služi. Pomoć kakvu Vi mislite da trebam, najmanje trebam. E sad znamo zašto umjesto pomoći dođu nove drame, on zna o meni bolje nego ja, i još mi to ljuto objašnjava uz tvrdnje da nisam u pravu, a bilo je svega i uvreda. To su ljudi. Ne čuju. Ali zato znaju!

Osim što znaju što je najbolje za mene, imaju i cijeli niz informacija o meni, koje jednostavno ne znam kako sam propustila. Pa sam bila trudna, iako nisam; pa sam jedno dijete rodila ali se ne zna gdje je, iako nisam; pa tako i neke ljubavne veze, s ljudima koje nikad nisam ni vidjela. Ironično u cijeloj priči je što oko mene nema nikog, od kud ti podaci?

Oduvijek se smijem tim pričama, u prolazu ih dosolim, nek se ljudi zabavljaju nek su sretni, meni svejedno. Ono što sam htjela reći je da, iako se na prvu činilo kao da ne dobivam pomoći, zapravo istu nesvjesno odbijan. Nešto što mi ne treba, jednostavno mi ne treba – daj onom kome treba. I tako, ostala ja bez svega.

Reprocitet

Pravilo reprociteta kaže:

” Reciprocitet je pojam koji označava međusobnu uzajamnost ili razmjenu između dviju ili više strana. U društvenom kontekstu, to se odnosi na princip uzvraćanja istom mjerom ili načinom."

Nisam znala točno značenje izraza, kao ni čemu isti služi ili na što se odnosi.

U društvenom kontekstu, reciprocitet igra važnu ulogu u uspostavljanju i održavanju međuljudskih odnosa. Osnovna ideja reciprociteta leži u uzajamnosti, gdje se očekuje da ljudi uzvrate pozitivnim ili negativnim ponašanjem prema onome što su primili od drugih. Ovaj princip često oblikuje različite aspekte društva, od interpersonalnih odnosa do ekonomske razmjene.

Primjerice, u prijateljstvu, reciprocitet može značiti uzajamnu podršku, razumijevanje i pažnju. U poslovnim odnosima, može se manifestirati kroz suradnju, dijeljenje resursa ili uzvraćanje usluga.

Ukratko, reciprocitet je duboko ukorijenjen princip u društvu, oblikujući način na koji ljudi komuniciraju, surađuju i razmjenjuju resurse.”

No, meni je bilo nelogično tražiti, u situacijama kad mi ne treba, a osobito ono sto mi ni ne treba, i tako ja ne bi tražila, a ono što sam dobila bi odbijala. Ali na kraju dana – nisam ni tražila. I to jednom kad bi i tražila, bilo je, “vidi nje, šta ona sad hoće. Ona sad hoće i nešto za sebe, vidi vraga bezobraznog. I još traži, a nije u skladu s mojim stavom i mišljenjima”. Da sam zahtijevala i razumjela i koristila reprocitet ranije, spasila bih se mnogih trauma. Dobila bi traženo zahtjevom, ali za isto – bi jasno tražila. Ne bi dala nikome više prilika, jedna je i previše dovoljna. Ako si jednom odlučio bit neiskren, nepošten, iskoristi ne, ili uvrijediti me ili povrijediti me, a nije bilo kao slučajna pogreška ili nehotično, sigurno i logično prije ili kasnije isto ćeš ponoviti opet. Pa nije ti ni žao, a nije ni bilo posljedica. Dakle, jedna je prilika sasvim dovoljna. Na tebi je što ćeš s njom.

Jasnijim zastupanjem svojih stavova, i koristeći reprocitet, vrlo se lako rješava negativna i štetna okolina, a ugodno i pozitivno okruženje postaje sve jača zajednica. Ionako na kraju dana ne možemo pobjeći od sebe, i gdje god išli idemo mi.

Trebaju mi iskreni, osjećajni ljudi, koji razumiju druge i vide realno svijet oko sebe, koji djela radost i pozitivu, koji su spremni pomoć kad mogu, pustiti kad im ne treba, kad nije njihovo. Kojima je emotivnost, ljudskost važnija od materijalnog. Jer materijalno ne nosi sreću, samo privremena zadovoljstva, isto mi ne treba, hvala, ne pristajem na mrvice. Osobni razvoj, briga, ljubav, potpora, razumijevanje, učenje iz grešaka karakteristike su emocionalno inteligentnih ljudi, a jedino oni znaju put do sreće – unutrašnjeg mira, iskonskog zadovoljstva, umjetnost življenja.

Ostali… predugo ste bili prisutni, i zbog vas mi koji i znamo put i imamo ključ do sreće, ne živimo istu, jer vas nismo odmah riješili reprocitetom. Bye ybe

Poanta je živi i pusti da žive. Kome možeš pomogni, kome ne možeš – ne guraj ga dublje! Poštuj druge, da bi i oni poštivali tebe! I ne radi drugom, ono za što znaš da ne voli i ono za što znaš da ti ne bi volio da ti netko radi. Život prolazi živio ti sretan ili u tuzi… 

Autor: I.P.