Saborski zastupnik Nino Raspudić 23. listopada 2026. na konferenciji za medije pitao je kako je Hrvatska u godinu dana „dobila“ 55.000 novih osoba s invaliditetom. Brojku je uzeo iz biltena Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ). Pitao je i jesmo li imali „novi Domovinski rat“, te zašto Sisačko-moslavačka županija ima toliko više djece s invaliditetom od Istre.
Brojke je prepisao točno. Ono što iz njih zaključuje, bilten ne potvrđuje.
Što bilten stvarno kaže
U Registru osoba s invaliditetom bilo je 675.213 osoba 15. rujna 2025., a 730.987 osoba 28. rujna 2026. Razlika je 55.774. Tri četvrtine tog rasta su osobe starije od 65 godina.
| Dobna skupina | 2025. | 2026. | Promjena |
|---|---|---|---|
| 0–19 godina | 84.068 | 89.733 | +5.665 |
| 20–64 godine | 273.981 | 282.448 | +8.467 |
| 65 i više | 317.164 | 358.806 | +41.642 |
| Ukupno | 675.213 | 730.987 | +55.774 |
Samo žene starije od 65 godina čine gotovo polovicu ukupnog rasta (+27.955). Broj branitelja s invaliditetom u istom je razdoblju pao s 54.640 na 46.132.
Izvor: HZJZ, Izvješće o osobama s invaliditetom u RH 2025. i 2026., tablica 1.
Djeca u Sisačko-moslavačkoj i Istri
Razlika među županijama je stvarna, ali nije nova i nije „300 posto“. Sisačko-moslavačka ima najveći udio djece s invaliditetom barem od 2024. godine.
| Djeca 0–19 s invaliditetom | 2025. | 2026. |
|---|---|---|
| Sisačko-moslavačka, broj | 4.382 | 4.874 |
| Sisačko-moslavačka, udio | 17,9 % | oko 20 % |
| Istarska, broj | 2.628 | 2.681 |
| Istarska, udio | 7,5 % | oko 7,7 % |
Dvadeset posto prema 7,7 posto je oko 2,6 puta, odnosno oko 160 posto više, a ne 300 posto. Na razini cijele Hrvatske broj djece u Registru porastao je za 5.665, što je desetina ukupnog rasta.
Usput, broj rješenja o primjerenom obliku školovanja u Registru pao je s 57.703 na 49.847. To ne ide u prilog tezi da se dječji statusi masovno napuhuju.
Odakle rast: inkluzivni dodatak i godine čekanja
Najjednostavnije objašnjenje je Zakon o inkluzivnom dodatku, koji je počeo vrijediti 2024. godine. Do tada mnogi građani nisu znali svoja prava, niti da se njihove dijagnoze smatraju invaliditetom. Nitko im to nije objasnio, ni HZZO ni socijalna skrb.
Kad je došao inkluzivni dodatak, ljudi su predali zahtjeve i prošli vještačenje. Ispostavilo se da mnogi invaliditet imaju godinama, samo im ga nitko nije priznao. Vještačenja traju mjesecima i dulje, pa rješenja iz 2024. i 2025. tek sada pune Registar.
Brojke to prate:
- rast Registra od 2024. do 2025. bio je oko 21.000 osoba, a od 2025. do 2026. gotovo 56.000;
- najviše je novih upisa među starijima s kroničnim bolestima, koji ranije nisu imali razloga tražiti vještačenje;
- osoba kojima županija prebivališta nije bila poznata manje je za 8.082, što znači da je dio „novih“ upisa zapravo samo raspoređen po županijama.
Invaliditet u Registar ne upisuje jedan liječnik po volji. Procjenu daje vještačko povjerenstvo na temelju medicinske dokumentacije, uz pravo na žalbu. Tko sugerira da je 55.000 upisa sumnjivo, sugerira da cijeli sustav vještačenja ne radi svoj posao.
Pravi problem nije prebrzo priznanje, nego presporo
Roditelji djece s teškoćama godinama javno govore isto: status, pregledi, terapije i pomagala dobivaju se teško i sporo. Kao majka djeteta koje je i četiri godine nakon prve dijagnostike još u obradama, to znam iz prve ruke.
Mom djetetu stručnjaci su rekli da smo „zakasnili“ jer je izostala rana razvojna podrška. Nije zakasnila obitelj, nego sustav koji tu podršku nije osigurao na vrijeme. I nismo jedini: mnogoj djeci rana podrška izostala je ili je stigla prekasno, a dio obitelji pomoć je potražio u drugim zemljama, o čemu se godinama javno piše. Prema UNICEF-ovoj analizi iz 2020., programe rane intervencije dobivalo je tek oko jedno od osmero djece kojoj su potrebni.
Gdje sustav stvarno ne radi:
- inkluzivni dodatak čeka se godinama, a iznos ne prati rast troškova;
- stručnjaka nema dovoljno, a dostupnost logopeda i terapeuta je upitna;
- nedostaje osobnih asistenata i pomoćnika u nastavi;
- naknade za dugotrajna bolovanja su niske;
- dijagnostika kasni, a s njom i sva prava koja o njoj ovise.
O dvojbenim braniteljskim statusima javno se raspravlja godinama, ali ta tema očito nije politički zanimljiva. Zanimljiva su postala djeca.
Pitanja koja treba postaviti institucijama
Umjesto sumnje prema djeci, odgovore duguju institucije:
- HZSR: koliko je zahtjeva za inkluzivni dodatak zaprimljeno i riješeno 2024., 2025. i 2026.?
- Zavod za vještačenje: koliko su trajala vještačenja i koliko ih još čeka?
- HZJZ: koje vrste oštećenja i koji izvori upisa stoje iza visokog udjela djece u Sisačko-moslavačkoj županiji?
- Ministarstvo zdravstva i MZOM: koliko logopeda, terapeuta, asistenata i pomoćnika u nastavi nedostaje?
Osobe s invaliditetom i njihove obitelji ne trebaju još jednu optužbu. Trebaju sustav koji im prava priznaje na vrijeme.
Autor: I.P.
Odgovori