Naslov koji ističe knjigu, grebanje i udarac koljenom privlači klikove. No tek dublje u tekstu čitatelj doznaje da se protiv muškarca, kojeg se u naslovu predstavlja kao oštećenika, već vodi kazneni postupak zbog više kaznenih djela prema istoj ženi. SOS Rijeka upozorava na opasnost takvog načina izvještavanja.
Portal Fiuman.hr 7. listopada objavio je tekst pod naslovom:
„Riječanka osuđena zbog nasilja nad partnerom: Udarila ga knjigom, grebala po vratu pa koljenom u međunožje“
Naslov je izrazito slikovit. Čitatelju odmah nudi tri prizora fizičkog nasilja i informaciju da je žena osuđena. Ono što se iz naslova ne vidi jest da se radi o mnogo složenijem slučaju nasilja među partnerima.
Upravo na taj problem reagirao je S.O.S. Rijeka, upozoravajući na elemente clickbaita i ragebaita u ovakvom načinu predstavljanja slučaja.
Ono što se vidi iz naslova – i ono što se vidi tek čitanjem teksta
Nije sporno da je žena za konkretni događaj proglašena odgovornom. Prema tekstu Fiumana, sud ju je proglasio krivom za nasilje nad partnerom te joj izrekao novčanu kaznu od 100 eura.
Međutim, u nastavku teksta nalazi se podatak koji bitno mijenja kontekst.
Protiv istog muškarca već se vodi kazneni postupak zbog nasilja u obitelji, dva kaznena djela tjelesne ozljede i nametljivog ponašanja prema istoj ženi. Postupak obuhvaća višemjesečno razdoblje.
To nije detalj koji je nevažan za razumijevanje slučaja.
Naprotiv, riječ je o informaciji koja čitatelju omogućuje shvatiti da se ne radi jednostavno o priči „žena je napala muškarca“, nego o odnosu u kojem postoje navodi i postupci povezani s nasiljem na obje strane, uz činjenicu da se protiv muškarca vodi zaseban kazneni postupak.
Što se dogodilo s postupkom protiv muškarca?
Posebno je važno da se čitatelju ne stvori pogrešan dojam da je muškarac oslobođen zato što je sud zaključio da nasilja prema ženi nije bilo.
Kako proizlazi iz samog izvještaja, pitanje njegove prekršajne odgovornosti nije riješeno na taj način, nego je povezano s činjenicom da se za isto ponašanje već vodi kazneni postupak.
Drugim riječima, postojanje kaznenog postupka nije isto što i pravomoćna osuda, ali jednako tako ne znači da je sud utvrdio da se nasilje nije dogodilo.
Upravo je zato precizno izvještavanje toliko važno.
Žena je tvrdila da je odbijala seksualni kontakt
U svojoj obrani žena je navela da je sukob započeo nakon što je muškarac tražio spolni odnos odnosno fizički kontakt koji nije željela.
Muškarac je, prema izvještaju, dao drugačiju verziju događaja.
Te su tvrdnje potrebno jasno razlikovati od činjenica koje je sud pravomoćno utvrdio. Ne može se jednostavno tvrditi da je konkretni incident bio „obrana od seksualnog nasilja“ ako to sud nije utvrdio.
Ali upravo zato je problematično složenu priču svesti na naslov koji izdvaja najšokantnije radnje jedne osobe.
100 eura nije „obična“ informacija
Fiuman navodi i da je ženi izrečena novčana kazna od 100 eura, iako je zakonski minimum bio viši, a sud je kaznu ublažio.
Kao olakotne okolnosti navedeno je, među ostalim, da ranije nije bila prekršajno kažnjavana, dok je sud događaj opisao kao izolirani incident kojem su pridonijeli narušeni odnosi među partnerima.
I tu postoji važna razlika.
Sudski zaključak o konkretnom incidentu ne znači da je time objašnjena cijela povijest tog odnosa.
Pogotovo kada se protiv druge osobe u tom istom odnosu istodobno vodi kazneni postupak koji obuhvaća višemjesečno razdoblje i više kaznenih djela.
Clickbait ili legitimno izvještavanje?
S.O.S. Rijeka u svojoj reakciji koristi pojmove clickbait i ragebait.
Clickbait je sadržaj koji koristi senzacionalistički ili emocionalno snažan naslov kako bi privukao klik.
Ragebait ide korak dalje – sadržaj je oblikovan tako da kod publike proizvede ljutnju, zgražanje ili polarizaciju, čime se potiču komentari, dijeljenja i daljnji promet.
Problem s ovakvim naslovima nije nužno u tome što je informacija u njima lažna.
Problem može biti u tome što je informacija selektivno predstavljena.
Naslov Fiumana nije:
„Partnerica osuđena za nasilje; protiv partnera vodi se kazneni postupak zbog nasilja nad njom“
nego ističe:
„Udarila ga knjigom, grebala po vratu pa koljenom u međunožje“.
Čitatelj koji vidi samo objavu na društvenim mrežama dobiva vrlo snažnu, ali izrazito jednostranu emocionalnu poruku.
A upravo takav naslov može proizvesti ono na što SOS Rijeka upozorava: lavinu komentara prije nego što publika uopće dođe do ključnog konteksta.
Nije problem samo u ovom slučaju
Ovdje nije riječ o zahtjevu da mediji prešute nasilje koje je počinila žena.
Niti je riječ o tvrdnji da žena zbog prethodnog nasilja automatski ne može biti odgovorna za vlastito nasilno ponašanje.
To bi također bilo pogrešno.
Problem je kako se izvještava o nasilju u intimnim odnosima.
Kada se u naslovu detaljno navode nasilne radnje žene, dok se informacija o kaznenom postupku protiv muškarca nalazi tek kasnije u tekstu, čitatelj može prije čitanja cijelog članka već formirati zaključak o tome tko je „agresor“, a tko „žrtva“.
To je osobito problematično u slučajevima u kojima postoji povijest nasilja, jer nasilje u partnerskim odnosima nije uvijek moguće prikazati kroz jedan izolirani događaj.
„Žrtva“ ne prestaje biti žrtva zato što je reagirala nasilno
Jedna od najvažnijih poruka reakcije SOS Rijeka jest upravo ona koja se često izgubi u javnom prostoru:
činjenica da je osoba počinila nasilje ne briše automatski mogućnost da je i sama prethodno bila žrtva nasilja.
I obrnuto – činjenica da je osoba bila žrtva ne znači da je svako njezino ponašanje dopušteno.
Obje stvari mogu postojati istodobno i upravo zato je potreban kontekst.
Ako se takva priča reducira na „žena udarila muškarca knjigom i koljenom u međunožje“, javnosti se ne pomaže razumjeti nasilje.
Javnosti se daje senzacija.
Mediji imaju moć odrediti tko će u očima javnosti biti „krivac“
U slučajevima nasilja među partnerima postoji još jedan problem.
Čitatelji često ne pročitaju cijeli članak. Vide naslov, fotografiju i nekoliko rečenica na društvenim mrežama.
Upravo zato naslov nije samo tehnički element teksta.
On određuje okvir kroz koji će velik dio publike promatrati cijeli slučaj.
A kada se uz naslov pojave komentari puni osude, ismijavanja ili generaliziranja o ženama i muškarcima, priča može vrlo brzo postati javni linč.
Zato je pitanje koje otvara SOS Rijeka sasvim legitimno:
Je li ovakav način izvještavanja doista usmjeren na informiranje javnosti o nasilju – ili je najprije usmjeren na proizvodnju reakcije publike?
U konkretnom slučaju odgovor ne treba tražiti u pretpostavljanju uredničke namjere. Dovoljno je usporediti ono što je stavljeno u naslov s informacijama koje se nalaze u samom tekstu.
Jer kontekst nije fusnota.
Kod izvještavanja o nasilju on je često najvažniji dio priče.
Autor: I.P.
Odgovori