Portal ReStart

Slucaj Martine Radnić otkriva kako isti sustav moze godinama blokirati provedbu sudske odluke o vidjanju, a istovremeno biti pokrenut radi naplate uzdrzavanja. Dijete u medjuvremenu odrasta bez majke.

Martina Radnić ima sudsku odluku koja joj jamči viđanje kćeri svaki drugi vikend. Odluka je pravomoćna. Odluka je izvršna. Odluka se ne provodi.
Vec gotovo godinu dana Martina dolazi po dijete. Kćer je ne prati. Razlog koji sustav prihvaća kao dovoljan: šestogodišnja djevojčica ne želi ici.

U državi u kojoj sudske odluke postoje samo da skupljaju prašinu po ladicama dok dijete odrasta bez majke? U državi u kojoj institucije gledaju kako se odnos izmedju majke i djeteta sustavno uništava i na to uglavnom šute?

Martina Radnić, javno obračanje medijima, 1. lipnja 2026.

Od poroda do potpunog prekida

Mlt. A.D. rođena je 2020. godine. Prema Martininim navodima, skrb o djetetu preuzela je baka, majka po ocu, gotovo odmah po povratku iz bolnice. Martina je nastavila živjeti u kućanstvu oca djeteta pokušavajući uspostaviti odnos s kćeri, no to je razdoblje, kako opisuje, bilo obilježeno pritiscima koji su dugoročno narušili taj odnos.
U srpnju 2023. Martina napušta kućanstvo i vraća se svojoj obitelji. Dana 28. srpnja 2023. nastupa potpuni prekid kontakta između majke i djeteta.
U prosincu 2023. Općinski sud u Slavonskom Brodu donosi rješenje o privremenoj mjeri: dijete boravi s ocem, a majka ga viđa svaki drugi vikend. Obje stranke prihvatile su mjeru bez prigovora. Od tada Martina čeka da se ta odluka provede.

Jedanaest mjeseci bez kontakta

Martina redovito dolazi po dijete na adresu oca. Kćer je ne prati. Opisuje obrazac koji se ponavlja: kada bake nema, dijete želi poći s njom. Kada se baka pojavi, dijete odbija. Navodi da ima svjedoke koji potvrđuju izjavu bake da se sudska odluka ne mora provoditi ako dijete ne želi.

Gotovo tri godine jedna majka psihički se raspada pred očima institucija. Gotovo tri godine dijete gubi odnos s vlastitom majkom. Gotovo tri godine sustav pokazuje da su sudske odluke ocito vazne samo kada ih treba napisati, ali ne i provesti.

Martina Radnić, javno obracanje medijima

Isti obrazac bilježi i sud. U rješenju o ovrsi od 14. svibnja 2026. sud izrijekom navodi da otac i njegova obitelj razgovorom o majci u negativnom kontekstu u djetetu izazivaju osjećaj sukoba lojalnosti. Sudska vještakinja za psihologiju u svom nalazu zaključuje da djetetova okolina pokusava potpuno odvojiti dijete od majke i prikazivati majku kao opasnu te da dijete svoju vlastitu želju za kontaktom s majkom doživljava kao zabranjenu.
Sud je u rješenju o ovrsi utvrdio da Martina nije roditelj kod kojeg postoje elementi koji bi upućivali na ugrožavanje djeteta, te da je kontakt s majkom u interesu djeteta. Odredio je ovrhu uz upozorenje na novčane kazne od 2.000 eura, a u slučaju neplaćanja – zamjenu kaznom zatvora.

Žalba koja zakonsku sankciju prikazuje kao prijetnju

Odvjetnik oca ulozio je žalbu Županijskom sudu. Središnji pravni argument: rješenje o ovrsi poziva se na pogrešan poslovni broj privremene mjere, zbog čega – tvrdi odvjetnik – pravna osnova ovrhe ne postoji.
Dokumentacija kojom raspolaže Portal ReStart pokazuje da privremena mjera postoji i da su je obje stranke prihvatile bez prigovora još u prosincu 2023. Razlika u oznaci predmeta tiskarska je pogreška u izreci rješenja o ovrsi, a ne nepostojeća isprava.
U žalbi se zakonska sankcija za neprovedbu sudske odluke opisuje kao prijetnja suda nasuport stranke. Odvjetnik oca pritom argumentira da bi provedba ovrhe bila nasilje nad djetetom:
“Smatra li prvostupanjski sud da bi ovršenik unatoč otporu sada gotovo šestogodišnjeg djeteta isto dijete trebao ubaciti u majčin auto i zatvoriti vrata, ili u prtljažnik mozda kako bi ispunio svoju obvezu i izbjegao kažnjavanje?”
– Iz žalbe odvjetnika oca Županijskom sudu, 29. svibnja 2026.

Sud je iste argumente već razmotrio u ovršnom postupku i odbio ih, utvrdivši da otac nije dokazao da otpor djeteta nastaje iz razloga na koje on nije mogao utjecati.

Sustav pokrenut kada odgovara

Dok se godinama čeka provedba sudske odluke o viđanju, otac je pokrenuo zasebni sudski postupak radi naplate potraživanja za uzdržavanje. Tužba je u posjedu Portala ReStart.

Postupak obiteljsko pravne zaštite vodi se već tri godine, a prema dostupnoj dokumentaciji, sud još nije donio odluku o uzdržavanju.
Slika koja proizlazi iz dostupne dokumentacije je sljedeća: isti sustav kojim se blokira provedba sudske odluke o pravu djeteta na odnos s majkom istovremeno se koristi za postavljanje financijskih zahtjeva prema toj majci.

Što znači zakon ako se ne poštuje?
— Martina Radnić, javno obraćanje medijima

HZSR: mjere za oboje, baka izvan postupka

Paralelno s ovršnim postupkom, Hrvatski zavod za socijalni rad donio je rješenje o mjeri stručne pomoći i potpore za oba roditelja, u trajanju od šest mjeseci. Stučni tim utvrdio je srednju razinu razvojnog rizika za dijete i zaključio da je kontakt s majkom u interesu djeteta.
No baka, koju i sud i vještakinja identificiraju kao ključni čimbenik djetetovog otpora prema majci, nije stranka ni jednog postupka. Dijete faktički svakodnevno živi s njom, bez ikakve sudske odluke koja bi baku određivala kao skrbnika.
Martina je u međuvremenu podnijela prijavu Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku zbog dugotrajnog neprovođenja sudskih odluka, institucionalne pasivnosti i povrede prava djeteta na suđenje u razumnom roku.

Tri godine, jedan postupak, bez pravomoćne presude

Parnica o roditeljskoj skrbi vodi se od 2023. godine, bez pravomoćnog okončanja. Privremena mjera iz prosinca 2023. ostaje jedina važeća sudska odluka o viđanju.

Koliko još? Koliko dugo dijete treba čekati? Koliko dugo jedna majka mora dokazivati da voli svoje dijete? Koliko dugo će institucije dopuštati da sudske odluke budu mrtvo slovo na papiru?
— Martina Radnić, javno obraćanje medijima

Jer ovo više nije samo šutnja institucija. Ovo postaje otvoreni dokaz raspada sustava zaštite djece i pravne države. I najgore od svega je što posljedice ovog sustavnog uništavanja neće nositi institucije. Nositi će ih dijete i majka cijeli zivot.
– Martina Radnić, javno obraćanje medijima

Slučaj Martine Radnić nije izoliran incident u sustavu koji inače funkcionira. Dokumentacija ovog predmeta otkriva obrazac koji se pojavljuje u sve više obiteljskih postupaka: privremene mjere koje se ne provode godinama, socijalne službe koje reagiraju mjerama savjetovanja umjesto zaštitnim intervencijama, posebni skrbnici koji se ne očituju, bake i djedovi koji faktično skrbe o djeci bez ikakve sudske odluke – i djeca koja u međuvremenu odrastaju.
Sustav ima alate. Ima zakon. Ima ovlasti. Ono što, čini se, nema – jest volja da ih primijeni kada je to neugodno, sporo ili komplicirano.

A cijena te nespremnosti nije apstraktna.

Plaćaju je djeca.

Autor: I.P.