“Vidimo da se događaju zlouporabe sredstava… da je isplata tih novaca često povezana i s nasiljem u obitelji… ekonomska kontrola žena… povezana je i s femicidom.”
Ovom izjavom ministar je žene — uključujući i one koje su žrtve nasilja — doveo u izravan kontekst zlouporabe sustava.
Na to je potrebno jasno odgovoriti.
Jer postoji i druga strana stvarnosti. Ona o kojoj se ne govori.
Ja sam žrtva nasilja. Nemam prihoda. Nalazim se u sustavu.
I ne mogu ostvariti pravo na zajamčenu minimalnu naknadu.
“Nedostaje dokumentacija”
To je obrazloženje.
Dokument koji “nedostaje” nije izgubljen. Nije nedostupan. Nije nepoznat.
Nalazi se u sustavu.
Dostupan je putem aplikacije socijalne skrbi. Evidentiran je. Postoji.
Institucije koje odlučuju o pravima imaju mu pristup.
Pa ipak — ne koristi se.
I zbog toga pravo ne postoji.
Osvrt na izjavu
Ako se tvrdi da žene zloupotrebljavaju sustav, postavlja se jednostavno pitanje:
👉 na temelju čega se takva tvrdnja iznosi, ako sustav istovremeno ne uspijeva osigurati prava ni onima koji ispunjavaju uvjete?
Povezivanje:
– socijalnih naknada
– žena
– nasilja u obitelji
– i femicida
⚠️ nije samo logički neutemeljeno — ono zamagljuje stvarni problem.
Jer ekonomsko nasilje nije posljedica socijalnih naknada, već njihove odsutnosti ili kontrole od strane nasilnika.
Tko zapravo zloupotrebljava sustav?
Ako žena bez prihoda i žrtva nasilja ne može ostvariti pravo jer sustav ignorira vlastite podatke — gdje je tu zlouporaba?
U korisniku?
Ili u sustavu koji:
👉 ima podatke
👉ima pristup dokumentima
👉ali ih ne koristi
⚠️ vodi evidenciju svih prihoda.ima pristup tim podacima i odlučuje o pravima.
Drugim riječima — kontrola postoji.
Ali se ne primjenjuje.
Opasna zamjena teza
Ovakve izjave imaju posljedice.
One stvaraju dojam da su korisnici — posebno žene — problem.
Time se:
– skreće pažnja sa stvarnih propusta sustava
– opravdava dodatna kontrola
– stigmatiziraju najranjiviji
Stvarna slika sustava
Stvarnost pokazuje suprotno:
– prava se ne ostvaruju unatoč ispunjenim uvjetima
– dokumenti se ignoriraju iako postoje
– teret dokazivanja prebacuje se na korisnike, što je suprotno odredbama zakona
U takvom sustavu, govoriti o zlouporabama bez suočavanja s vlastitim propustima znači prebaciti odgovornost.
Ključno pitanje
Ako sustav već ima sve podatke:
👉 zašto ih ne koristi?
Ako dokument postoji:
👉 zašto se traži od korisnika?
I ako žena bez prihoda i žrtva nasilja ne može ostvariti pravo:
👉 kako se onda može tvrditi da žene zloupotrebljavaju sustav?
Zaključak
Prije nego što se žene — uključujući žrtve nasilja — dovede u kontekst zlouporabe i povezuje s nasiljem i femicidom, potrebno je pogledati činjenice.
Jer kada sustav ne omogućava ostvarivanje prava onima koji ga najviše trebaju, problem nije u korisnicima.
Problem je u sustavu.
I to je jedina odgovornost koja se ne može prebaciti.
Autor: I.P.
Odgovori