Portal ReStart

Portal za digitalizaciju društva građana predstavlja novi oblik organiziranja društvenog i kulturnog sadržaja te decentralizaciju javnih politika.

,

Novac postoji, ali nije dostupan: sustav koji zaključava račune osoba s invaliditetom

Dok država najavljuje nove modele isplate poput posebnih kartica za inkluzivni dodatak, stvarni problem ostaje netaknut: osobe s invaliditetom i njihovi skrbnici često ne mogu do vlastitog novca – i to bez jasnog zakonskog uporišta.

Život bez pristupa vlastitim sredstvima

Roditelji i skrbnici diljem Hrvatske suočavaju se s istim apsurdom. Iako njihova djeca ili štićenici imaju redovite prihode – poput inkluzivnog dodatka ili mirovine – tim novcem ne mogu slobodno raspolagati.

Umjesto toga, prisiljeni su:

⚠️ osobno odlaziti u poslovnicu banke

⚠️ podizati novac isključivo na šalteru

⚠️ bez mogućnosti korištenja kartice

⚠️ bez internetskog ili mobilnog bankarstva

Za mnoge to znači sate putovanja, dodatne troškove i nemogućnost normalnog života – osobito ako žive u udaljenim ili slabije povezanim područjima.

Različita pravila – ovisno o banci

Prema očitovanju Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, praksa nije ujednačena.

Jedne banke tvrde da „ne postoji tehnološka mogućnost” za omogućavanje raspolaganja sredstvima putem kartice ili digitalnih kanala. Druge, međutim, takvu mogućnost već omogućuju.

Drugim riječima – pravila ne ovise o zakonu, nego o internoj odluci banke.

U pozadini takve prakse nalazi se i postupanje Hrvatski zavod za socijalni rad, koji upućuje skrbnike da otvore račun na ime štićenika, ali bez jasnog normativnog okvira kako se tim sredstvima treba raspolagati.

Ključno pitanje: gdje je zakon?

Ono što najviše zabrinjava jest činjenica da:

➡️ ne postoji izričita zakonska zabrana korištenja kartice

➡️ ne postoji zabrana internetskog ili mobilnog bankarstva

➡️ ne postoji zabrana isplate sredstava na račun skrbnika

Unatoč tome, u praksi se uvode upravo takva ograničenja.

To otvara ozbiljno pitanje: kako je moguće da se pravo raspolaganja vlastitim novcem ograničava bez jasne zakonske osnove?

Sustav koji ne sprječava zlouporabe – ali ograničava sve

Jedan od ključnih argumenata za ovakvu praksu je zaštita štićenika od moguće zlouporabe.

No, kako ističe Pravobranitelj, rizik zlouporabe postoji bez obzira na to s kojeg računa skrbnik podiže novac. Jednom kada su sredstva podignuta, kontrola je ionako ograničena.

Drugim riječima, sustav:

➡️ ne sprječava zlouporabe

⚠️ali istovremeno otežava život svima koji postupaju odgovorno

Ministarstvo bez odgovora

Na upite o ovoj praksi, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike nije dostavilo očitovanje.

Istovremeno, prijedlozi Pravobranitelja – koji su uključivali:

👉 mogućnost isplate sredstava na račun skrbnika

👉 ili omogućavanje korištenja kartice uz ograničenje

⚠️ nisu prihvaćeni.

Poslali smo dodatni upit: 

Zahtjev za očitovanje – raspolaganje sredstvima osoba lišenih poslovne sposobnosti

Poštovani,

obraćam Vam se kao predstavnica javnog medija u vezi s praksom raspolaganja novčanim sredstvima osoba lišenih poslovne sposobnosti, a temeljem zaprimljenih pritužbi građana te očitovanja Pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

Molim Vas očitovanje na sljedeća pitanja:

1. Na temelju kojeg zakonskog ili podzakonskog akta Hrvatski zavod za socijalni rad nalaže obvezu otvaranja računa na ime štićenika uz ograničenja raspolaganja sredstvima (isključivo u poslovnici banke, bez kartice i bez mogućnosti korištenja internetskog ili mobilnog bankarstva)?

2. Postoji li izričita zakonska odredba koja zabranjuje:

 a) korištenje debitne kartice od strane skrbnika za potrebe štićenika

b) korištenje internetskog ili mobilnog bankarstva

c) isplatu redovitih prihoda štićenika na račun skrbnika

3. Kako Ministarstvo tumači činjenicu da različite poslovne banke primjenjuju različitu praksu (u nekim slučajevima omogućeno korištenje kartice, u drugima nije), te smatra li takvu neujednačenu praksu pravno prihvatljivom?

4. Je li Ministarstvo upoznato s prijedlozima Pravobranitelja za osobe s invaliditetom iz 2025. godine vezano uz:

omogućavanje isplate sredstava na račun skrbnika

ili omogućavanje korištenja kartice uz ograničenje do visine redovitih prihoda

te iz kojeg razloga ti prijedlozi nisu prihvaćeni?

5. Smatra li Ministarstvo da postojeća praksa može predstavljati ograničavanje prava vlasništva i pristupa vlastitim sredstvima osobama s invaliditetom, sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom?

6. Planira li Ministarstvo izmjene propisa ili donošenje smjernica kojima bi se osigurala:

– pravna sigurnost

– ujednačena praksa banaka

– dostupnost sredstava štićenicima i njihovim skrbnicima

7. Kako Ministarstvo opravdava uvođenje novih modela (npr. posebnih kartica za inkluzivni dodatak), u situaciji kada postojeći problem proizlazi iz neujednačene i nepropisane prakse?

Molim dostavu odgovora u zakonskom roku.

S poštovanjem,

Kartice kao “rješenje” problema koji nije morao postojati

U javnosti se paralelno promoviraju nove mjere poput posebnih kartica za inkluzivni dodatak, o čemu piše Nacionalno Plus.

No postavlja se pitanje – rješava li se uzrok problema ili samo njegova posljedica?

Jer ako banke već mogu omogućiti:

➡️ kartice

➡️ digitalno bankarstvo

➡️ kontrolirana ograničenja

zašto se umjesto toga uvodi novi, dodatni sustav?

Problem nije u novcu – nego u kontroli

Važno je naglasiti: inkluzivni dodatak nije jedini prihod osoba s invaliditetom. Mnogi imaju i druge izvore sredstava.

Ipak, cijeli sustav funkcionira kao da je riječ o jedinom i strogo kontroliranom novcu.

Rezultat je paradoks: novac postoji – ali nije stvarno dostupan.

Pravna siva zona

Ovakva praksa otvara i ozbiljna pravna pitanja.

Prema Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, osobe s invaliditetom imaju pravo na imovinu i financijsku autonomiju, uz potrebnu podršku – ali ne i nepotrebna ograničenja.

Ako se pristup novcu ograničava bez jasnog zakona, riječ je o pravnoj nesigurnosti koja može značiti i povredu temeljnih prava.

Zaključak

Sustav koji bi trebao štititi najranjivije danas ih – zajedno s njihovim obiteljima – stavlja u situaciju administrativne ovisnosti.

I dok se uvode nova “rješenja”, ključno pitanje ostaje neodgovoreno:

  • zašto se problem koji nema jasno zakonsko uporište uopće održava?

Jer u ovom slučaju, problem nije u nedostatku sredstava.

Problem je u sustavu koji ih – bez jasnog razloga – drži zaključanima.

Autor: I.P.

Odgovori

IMPRESSUM:

Portal ReStart Logo

Discover more from Portal ReStart

Subscribe now to keep reading and get access to the full archive.

Continue reading