Rješenja našeg problema su tek manji novčani iznosi, no s obzirom da su sva vrata zatvorena, isti postaju teška ugroza, a ja sam istu nemoćna riješiti niti se imam više kome obratiti.
Da bi ponovo stali na noge kao obitelj koja je već nizom godina u teškom položaju, ali se stalno trudimo, i razvijamo, a u istom čitav vrijeme sami bez trećih strana u podrškama ili razumjevanju.
I da uzmemo predstavku da sam svojoj situaciji kriva, iako nisam, da li je pošteno da nam se s svih strana svaka prilika uskrati? Kome se više niti obratiti, moja obitelj neće pomoć, njihova obitelj neće pomoć, upravna tijela to i čine, i također neće pomoć, a na kraju ni nitko od građana ne reagira! Umorna od pisanja o problemu i opravdanjima ne znam više ni što bi rekla, jer što god i napravim jednostavno ne donosi rješenja, a tako već 60 dana.
Nemamo stana ni financija, no Hrvatski zavod za socijalnu skrb o istom ne brine, niti se istim zamara, već i on vrši pristisak ponovnim pokretanjem mjere i nametanjem straha u kojem više ne znaš ni di ćeš ti završiti, a ni dijeca. Dokaza i dokumenata ima, no ne dostaje mi pravna zaštita, i osnovna situcija stabilna da bih ovog diva pobjedila i izdržala predmet prijave koji sam predala protiv istog i pobjedila. Bez financija, rješenog stambenog pitanja njihova sam laka meta, a nadmoć stiču upravo pokretanjem nadzora prije nego pružanjem pomoći u situaciji koja je dokazana i u sustavu im vidljiva. U toj borbi ovaj strah je grozan jer ni nemam opcija, zakinuli su sva prava i nema nikoga ni da nam pomogne u obrani, niti itko može shvatiti jer u ovakve probleme nismo došli slučajno, a s problemom stanova, suočena je čitava zajednica, te nažalost nisam jedina samohrana majka u istom ili gorem problemu. Uz uskrate nad svime, nemoguće je krenuti naprijed, a godinama ćemo se boriti s posljedicama.
Stoga, molim da nam pomognete, jer zaista mali iznos potreban da se stambeno pitanje rješi i stabilizira zajednica, do ostvarivanja plaće i/ili uostalom pronalaskom zaposlenja koje mora biti raspodjeljenog radnog vremena, prema mom načinu, a uz činjenicu da biram radije pružiti više brige naspram materijalnog, s obzirom da s od iste uskraćeni na više strana, smatram da im je ista neophodna da postanu uspješni samostalni, te odgovorni ljudi. Teško ćemo uspijeti, niti uspjevamo sami stoga nam je vaša podrška ključna i važna, te od velikog značaja i bili bi zaista zahvalni na istoj!