Društvenim mrežama kruži video-kronologija smrti Kristiana Josipa Periša. Počinje 21. listopada, a krivca nalazi u bolnici koja je „tek 7. studenoga obavijestila Ministarstvo”. Ta je kronologija točna, ali nepotpuna. Ne počinje 21. listopada, nego deset mjeseci ranije. Ne završava na bolnici, nego prolazi kroz DORH, policiju, Ministarstvo zdravstva i njegovu inspekciju te Grad Zagreb kao osnivača. Svaka od tih karika imala je informaciju. Nijedna nije reagirala dok snimka nije stigla do policije.
Prethodni tekstovi Portala ReStart o slučaju: Periš više nije tema, Osam minuta šutnje, Premijer rekao da je snimka na Facebooku i „Unutra ste komad mesa”.
Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubojstvo i nalaze se u istražnom zatvoru. Za njih vrijedi presumpcija nevinosti. Ali pitanje odgovornosti ne staje na četiri imena u sobi 11a.
Dvije kronologije
U srednjem stupcu je ono što prikazuje kronologija koja kruži mrežama, u desnom ono što izostavlja.
| Datum | U kronologiji s mreža | Izostavljeno |
|---|---|---|
| 18. 12. 2025. | – | Prema kaznenoj prijavi, medicinski tehničar u istoj klinici udara i guši vezanog pacijenta i prijeti mu smrću. Očevidac to usmeno prijavljuje liječnicima. |
| 26. 1. 2026. | – | Odvjetnik Ivan Vrdoljak podnosi kaznenu prijavu ODO-u Zagreb i traži hitno ispitivanje i prepoznavanje. Prepoznavanje nikad nije provedeno, a tehničar, prema odvjetniku, ostaje na odjelu. |
| 21. 10. | Kristian dovezen; policija bilježi da je miran; navečer proglašena smrt. | Obitelji je rečeno da je umro od zatajenja srca. Policija i DORH istu večer nisu obaviješteni o smrti tijekom mjere prisile. |
| 23. 10. | Odvjetnik obitelji prijavljuje slučaj policiji. | Isti dan u 17:10 odvjetnik e-mailom traži od Ministarstva zdravstva inspekcijski nadzor i dobiva potvrdu primitka. |
| 26. 10. | – | Zdravstvena inspekcija otvara predmet. U Kliniku ne izlazi. |
| 27. 10. | Tehničari ne predaju izvješća i odlaze na bolovanje. | – |
| 4. 11. | – | Ravnateljica prvi put pregledava snimku, dva tjedna nakon smrti. |
| 5. 11. | Prvi kontakt bolnice s policijom. | – |
| 6. 11. | – | Policija i DORH tek sada izuzimaju snimku. Inspekcija priprema zahtjev za očitovanjem. |
| 7. 11. | Bolnica obavještava Ministarstvo. Uhićena četvorica tehničara. | Ministarstvo je prijavu imalo od 23. 10. |
| 9. 11. | – | Inspekcija izlazi u Kliniku. Jutarnji list objavljuje opis snimke. |
| 10. 11. | – | Premijer kaže da je vidio snimku „na Facebooku”. Ne objašnjava odakle mu. |
| 11. 11. | – | Snimku objavljuje stranica Narodni reporteri. DORH pokreće izvide zbog curenja. |
| 12. 11. | – | Inspekcija utvrđuje da sputavanje nije provedeno po protokolu. Ravnateljica daje ostavku. U Gradskoj skupštini izneseno je da je u Klinici od 2022. do 2024. umrlo 201 pacijent. |
Kronologija s mreža pokazuje 17 dana šutnje bolnice. Ne pokazuje deset mjeseci šutnje DORH-a ni 14 dana čekanja Ministarstva i njegove inspekcije.
Odgovornosti o kojima se šuti
Ministarstvo zdravstva i zdravstvena inspekcija. Ministrica Irena Hrstić bolnici s pravom zamjera što je smrt prijavila tek nakon 17 dana, jer se takav događaj prijavljuje „odmah”. Iz Ministarstva je pritom izrečeno da smrt u ovakvim okolnostima zahtijeva aktiviranje inspekcijskih protokola u roku od 24 do 48 sati. No Ministarstvo je prijavu odvjetnika obitelji imalo od 23. listopada, a inspekcija je predmet otvorila 26. listopada. U Kliniku je izašla tek 9. studenoga, nakon uhićenja. Na pitanje zašto, ministrica odgovara da je inspekcija neovisna i da to treba objasniti sama inspekcija. Dan ranije rekla je da je Ministarstvo „prema protokolu poslalo inspekciju”. Od bolnice se traži 48 sati, a vlastita inspekcija treba 14 dana.
DORH. Kaznena prijava za napad na vezanog pacijenta u istoj klinici ležala je u ODO-u Zagreb od 26. siječnja. Odvjetnik je naglasio da je žrtva osoba s duševnim smetnjama, a počinitelj službena osoba, pa da treba hitno postupiti. Ni nakon devet mjeseci nije provedeno prepoznavanje. Prema odvjetniku, prijavljeni tehničar nastavio je raditi, a svjedok ga danas prepoznaje na snimci Kristianove smrti. Nije poznato je li DORH ikoga upozorio. Izvide je pokrenuo tek nakon Kristianove smrti.
Policija. Obitelj je preko odvjetnika od bolnice zatražila da sačuva snimke, a slučaj je policiji prijavila 23. listopada. Snimka je ipak izuzeta tek 6. studenoga.
Nalaz koji je bolnica naručila. Kad pacijent umre unutar 24 sata od prijema, obdukcija je obvezna, a naručuje je bolnica. Obavljena je u Zavodu za sudsku medicinu, a tijelo je 28. listopada kremirano. Kremiranje samo po sebi nije gubitak dokaza: obdukcija je bila gotova, a uzorci za toksikološku i histološku analizu sačuvani su. „Preliminarno” se odnosi na konačan uzrok smrti, a ne na ozljede. Nalaz je već tada opisivao krvne podljeve, oguljotine, prijelome više rebara i prsne kosti. Taj je nalaz trebao stići bolnici koja ga je naručila. Bolnica je obitelji ipak rekla da je riječ o zatajenju srca, a ravnateljica je inspekciji izjavila da neposredno nakon smrti nije posumnjala na nepravilnosti. Policiju je obavijestila tek 5. studenoga, nakon što je pogledala snimku. U isto vrijeme obitelji je u policiji, prema riječima odvjetnika, rečeno da se po njihovoj prijavi može postupati tek kad stigne obdukcijski nalaz. Dokaz nasilja nije trebalo tražiti. Trebalo ga je pročitati.
Grad Zagreb i Upravno vijeće. Grad je osnivač Klinike. Inspekcija sada pita kada je Upravno vijeće saznalo za smrt i što je poduzelo. Predsjednik Upravnog vijeća Mirando Mrsić izjavio je da „nije sustav kriv”.
Nadzorna tijela. Ured pučke pravobraniteljice kao Nacionalni preventivni mehanizam od 2014. obilazi psihijatrijske ustanove i Saboru podnosi izvješća o pravima osoba s duševnim smetnjama. Za mjere prisile postoji i Povjerenstvo za zaštitu osoba s duševnim smetnjama pri Ministarstvu pravosuđa. O njima u ovom slučaju nitko ne govori.
Na Portalu ReStart više smo puta pisali i činjenicama pokazivali da odgovornost za propuste sustava nose sve stranke koje su njime upravljale. Kristianova smrt to je potvrdila na najteži način. Nije trebala snimka. Trebalo je vjerovati ljudima: svjedoku iz siječnja, pacijentima koji su se tek sada javili medijima i izvješćima koja godinama nitko ne čita.
Tragedija kao politička municija
Umjesto da odgovore za svoju kariku, akteri pokazuju jedni na druge.
- Vlada. Premijer Andrej Plenković novinarima je dvaput poručio „Pogledajte snimku” i rekao da ju je vidio jer je to tražio. Nije objasnio od koga ju je dobio, a snimka je u tom trenutku bila dokaz u kaznenom postupku.
- Ministarstvo protiv Grada. Ministarstvo kaže da je bolnica šutjela, a od Grada traži izvješće o propustima uprave. Bolnica je gradska, a Gradom upravlja Možemo. Teško se oteti dojmu da odgovornost putuje onamo gdje je politički najisplativija. O 14 dana vlastite inspekcije Ministarstvo ne govori.
- Grad. Gradonačelnik ističe da je ravnateljica, čim je saznala, sve prijavila policiji. Ravnateljica je snimku pogledala tek dva tjedna nakon smrti.
- Oporba u Gradu. Marija Selak Raspudić (Drito) tvrdi da su snimku vjerojatno pustili krugovi bliski HDZ-u. Dokaz nije ponudila.
Nitko od njih ne pita što je sam propustio. Svi znaju što su propustili drugi. Kristianova smrt pritom postaje argument u sukobu HDZ-a i Možemo, Vlade i Grada, lijevih i desnih portala, a ljudi koji danas leže vezani u istim sobama ostaju izvan rasprave.
Tko smije prosvjedovati?
Prepucavanje se prelilo i na prosvjede. Stranica Narodni reporteri žigom „FAKE” označila je profil studentske inicijative „Vrijeme za promjene” i plakat za prosvjed 12. prosinca „za Kristiana Josipa Periša i za sve žrtve nasilja u zdravstvu”. Organizatore su nazvali „leftardima”, pitali „tko financira logistiku” i otvorili mogućnost veza sa „studentskim i aktivističkim strukturama iz Hrvatske ili Srbije”. Dokaz za to nisu ponudili, a profil i plakat nisu lažni. Kristian, pišu, „zaslužuje vlastiti prosvjed”. Ista stranica dan nakon premijerove izjave objavila je snimku Kristianove smrti. Druge stranice obiteljski skup 21. studenoga proglašavaju „jedinim pravim”. U dostupnim izvorima nismo pronašli da se obitelj ogradila od ijednog skupa.
Tako se javna rasprava svela na pitanje tko smije tugovati i tko smije biti ljut, umjesto na pitanje tko je propustio postupiti. Kao da studenti, pacijenti, roditelji djece na psihijatrijskim odjelima ili ljudi koji su i sami izgubili nekoga u bolnici nemaju pravo izaći na trg jer se njihovi ostali zahtjevi nekome ne sviđaju.
Pravo na mirno okupljanje nema uvjet političke čistoće. Smrt pacijenta pod nadzorom države tema je svakog građanina. Obiteljski oproštaj ima posebno mjesto i to nitko ne osporava, ali on ne poništava pravo drugih da traže odgovornost.
Dok se raspravlja o tome čiji je skup „pravi”, iz fokusa nestaje ono što stranke stvarno rade, odnosno ne rade. U dostupnim izvorima nismo pronašli da je itko najavio izmjene Pravilnika o mjerama prisile, neovisan nadzor nad psihijatrijskim ustanovama, rok u kojem inspekcija mora izaći po prijavi o smrti ni obvezu DORH-a da odmah upozori ustanovu kad zaprimi prijavu protiv njezina djelatnika. Građani su pokrenuli peticiju kojom traže ostavke ministrice zdravstva, ravnateljice Klinike i predsjednika Upravnog vijeća. Njezini pokretači tvrde da su Vladi ranije uputili prijedlog mjera za sprečavanje ovakvih slučajeva i da odgovor nisu dobili. Prijedlog dolazi od građana, a ne od stranaka.
Prosvjed protiv sustava, ne za stranku
Građani koji izlaze na trgove ne prosvjeduju za HDZ ni za Možemo. Prosvjeduju zato što je zakazao cijeli sustav, a svaka stranka koja je njime upravljala nosi dio odgovornosti.
- Subota, 14. studenoga, 12 sati: „8 minuta šutnje za Kristiana” – Zagreb, Cvjetni trg (inicijativa „Vrijeme za promjene”) i Split, Voćni trg (Građanska inicijativa „Zdravi Split” i „Stanari zajedno”, uz svijeće).
- Subota, 21. studenoga, 18:30: komemorativni skup koji je organizirala Kristianova obitelj, Trg bana Jelačića kod fontane Manduševac, Zagreb. Ovo okupljanje ima posebno mjesto.
- Subota, 21. studenoga, 18:30: „Osijek ne šuti! Za Kristiana” – Trg slobode, Osijek. Organizator Viktor Hršak, uz podršku udruge Adela.
- Subota, 12. prosinca: prosvjed „za Kristiana Josipa Periša i za sve žrtve nasilja u zdravstvu” na Trgu bana Jelačića u Zagrebu te prosvjedi inicijative „Vrijeme za promjene”, prema novijim najavama u sedam gradova (Zagreb, Split, Rijeka, Pula, Osijek, Zadar, Slavonski Brod), sa zahtjevima za priuštivo stanovanje, bolje obrazovanje, pravedniju plaću i odgovornost institucija. Satnica u najavama nije ujednačena (10 ili 18 sati), pa je provjerite kod organizatora.
Kristian je radio s osobama s cerebralnom paralizom, autizmom i intelektualnim teškoćama, s onima koje sustav najčešće ne vidi. Njegova poruka bila je: „Ako možeš – moraš, za one koji ne mogu.” Svaki skup koji traži istinu i odgovornost je za Kristiana.
Pitanja na koja nitko ne odgovara
- Zašto je zdravstvena inspekcija, s prijavom zaprimljenom 23. listopada, u Kliniku izašla tek 9. studenoga?
- Zašto DORH devet mjeseci nije proveo prepoznavanje po prijavi iz siječnja i je li ikoga upozorio?
- Zašto policija snimku nije izuzela prije 6. studenoga?
- Je li itko analizirao 201 smrt u Klinici od 2022. do 2024., i zašto Jankomir uz upola manje hospitalizacija bilježi više smrti od Vrapča?
- Od koga je premijer dobio snimku i kako je ona dospjela do Narodnih reportera?
Dok se ne odgovori i na ta pitanja, a ne samo na pitanje što se dogodilo u sobi 11a, Kristianova smrt bit će još jedan slučaj u kojem je odgovornost pronašla najniže karike, a mimoišla one koje su imale informaciju i moć da reagiraju.
Ispravak
U tekstu „Premijer rekao da je snimka na Facebooku” naveli smo da se osam minuta šutnje 14. studenoga održava i na Trgu Ante Starčevića u Osijeku. Organizator Viktor Hršak okupljanje je premjestio na subotu, 21. studenoga, u 18:30, na Trg slobode u Osijeku.
Izvori: Index.hr, tportal, Kamenjar, Dnevno.hr, Portal Novosti, Hrvatska danas, Novi list, RiPortal, Dnevnik.hr, N1, Telegram, SiB.hr, DuList, Jutarnji list, Narodni reporteri (Facebook), video-kronologija s TikTok profila @ivan_matijevic7, objava organizatora Viktora Hršaka.
Autor: I.P.
Odgovori