Premijer je 10. studenoga rekao da je snimku iz Jankomira vidio i da je „imate na Facebooku”. Na Facebooku je tada nije bilo. Dan kasnije ondje se pojavila – pod naslovom „Cijela snimka ubojstva iz Jankomira”, na stranici koja dva dana ranije nije imala ništa osim „AI ilustracije”. Između te dvije objave stoje propusti svih institucija i svih stranaka koje su o slučaju progovorile.
Ovo je četvrti tekst Portala ReStart o slučaju. Prethodni: Vezan čovjek nije mogao nikoga ugroziti, Periš više nije tema i Osam minuta šutnje.
10. studenoga: premijer „ima” snimku
Jutarnji list je 9. studenoga navečer objavio fotografije i opis snimke nadzorne kamere. Samu snimku odlučio je ne objaviti, iz obzira prema obitelji.
Premijer Andrej Plenković idući je dan, nakon saborskog aktualca, izjavio da „nema nikakvih dilema da je riječ o ubojstvu”, poručio novinarima „pogledajte snimku” i rekao da ju je vidio „jer sam je tražio” te da je „imate na Facebooku”.
U trenutku njegove izjave javno su bile dostupne samo fotografije koje je objavio Jutarnji list i koje su se zatim prenosile društvenim mrežama. Cijelu snimku nismo pronašli ni na Facebooku ni na TikToku. Index.hr je Vladi postavio pitanje odakle premijeru snimka; odgovor još nije stigao.
11. studenoga: „Cijela snimka ubojstva iz Jankomira”
Stranica Narodni reporteri 9. studenoga objavila je tekst o snimci uz naslovnu sliku označenu kao „AI ilustracija”. U tekstu su sami naveli: „Snimku ima Jutarnji list.”
Dva dana kasnije, 11. studenoga prijepodne, na njihovoj Facebook stranici objavljena je cijela snimka od osam i pol minuta, pod naslovom „Cijela snimka ubojstva iz Jankomira” – koliko smo mogli utvrditi, prva javna objava cijele snimke. Nakon kritika, stranica je poručila da će „uvijek objavljivati ovakve snimke kada postoji ozbiljan javni interes” te da „iza nas stoje ljudi koji nam šalju informacije”.
Ne tvrdimo da između premijerove izjave i te objave postoji veza. Ali redoslijed je takav da se pitanje samo nameće: premijer kaže da je snimka na Facebooku dan prije nego što se na Facebooku pojavi, a stranica koja ju objavi nazove je onako kako ju je dan ranije nazvao premijer – snimkom ubojstva.
Ista stranica istodobno je objavila grafiku na kojoj su ljudi sa snimke numerirani od jedan do osam, uz fotografije lica i pitanje „Jesu li nam podmetnuli pogrešne ljude?”. Na snimci su, osim osumnjičenih, i liječnici i medicinske sestre koji se zasad vode kao svjedoci. Autor Dominik Alpeza pritom poziva građane da „ne nasjedaju” na najavljeni prosvjed i traži da se objave eventualne veze organizatora sa „studentskim i aktivističkim strukturama iz Hrvatske ili Srbije” – bez ikakvog dokaza. Na stranici nismo pronašli impresum ni podatke o uredniku.
Tko je pustio snimku
Snimka iz kaznenog spisa nije sadržaj za društvene mreže. U njoj je trenutak u kojem čovjek umire, lica osumnjičenih i lica svjedoka. Snimku su imali bolnica, policija i državno odvjetništvo. Tko ju je presnimio s ekrana i kome ju je dao? Istražuje li DORH curenje dokaza? Od koga ju je i na temelju čega „tražio” premijer?
Propustile su sve institucije
Ravnateljica klinike za smrt je znala 21. listopada navečer, a snimku je, prema vlastitom izvješću, pogledala tek 4. studenoga. Obitelj je 23. listopada podnijela kaznenu prijavu, zatražila inspekcijski nadzor i zatražila od bolnice da sačuva snimke. Ministarstvo je prijavu odvjetnika imalo od kraja listopada. Policija je snimke izuzela tek 6. studenoga. Tijelo je u međuvremenu, 28. listopada, kremirano.
Bolnica, Upravno vijeće koje imenuje Grad, ministarstvo, državno odvjetništvo i policija – svi su imali informaciju, i nitko dva tjedna nije pogledao osam minuta snimke.
I sve stranke – svaka u svoju korist
Premijer i HDZ-ova ministrica zdravstva govore o zataškavanju i odgovornost traže od Grada. Gradonačelnik Tomislav Tomašević iz Možemo! kaže da je zataškavanja, ako ga je bilo, bilo „od sudionika”, i staje iza ravnateljice.
Psihijatrica Sara Medved, voditeljica SDP-ova Savjeta za zdravstvo, kako smo već pisali, premijeru je s pravom zamjerila „prejudiciranje i hvatanje za kvalifikaciju kaznenog djela”. No o sindikalnom „odgovorno tvrdim da ništa nisu prekoračili” nije rekla ništa, a u istom je razgovoru prešla na Dijanu Zadravec i „katastrofalno upravljanje HDZ-a”. Na desnim stranicama na društvenim mrežama u isto vrijeme prozivaju se i ministrica i gradonačelnik – ovisno o tome tko je kome protivnik.
HDZ prema Gradu, Možemo! prema „sudionicima”, SDP prema HDZ-u. Svatko pokazuje na drugoga, a nitko ne odgovara na pitanje zašto se od 21. listopada do 4. studenoga ništa nije dogodilo.
Od Gospića do Jankomira
Ovo nije prvi put ove godine. U Gospiću je opasni otpad mjesecima ležao zakopan, institucije su šutjele, a kada je slučaj izbio u javnost, stranke su se međusobno optuživale tko je kriv i tko „skuplja jeftine političke poene”. Građani su tada na Trgu bana Jelačića tražili isto što obitelj Periš traži danas: da se utvrdi odgovornost svih koji su šutjeli.
Kada se Vlada i Grad, HDZ s jedne strane te Možemo! i SDP s druge, na istom slučaju ponašaju na isti način, to više nije pitanje jedne stranke. To je pitanje sustava.
Čovjek bi pomislio da je Kristijan Josip Periš umro za skandal. Nije. Bio je 32-godišnji kineziolog i trener koji je radio s osobama s invaliditetom, došao je u bolnicu po pomoć i nije izašao živ. Skandal je ono što su drugi napravili od njegove smrti – saborski aktualac, prepucavanje Vlade i Grada, klikovi anonimnih stranica. Sve to ga ne vraća, a pitanje što se dogodilo u toj sobi i dalje čeka odgovor.
12. prosinca na Trg
Za 12. prosinca u 18 sati na Trgu bana Jelačića u Zagrebu najavljen je prosvjed studenata „za Kristiana Josipa Periša i za sve žrtve nasilja u zdravstvu – za pravdu, odgovornost i promjene”. Prosvjed je bio najavljen i prije slučaja Periš, kao prosvjed protiv vlasti i institucija. Upravo zato ima smisla: Periš nije iznimka, nego posljedica sustava u kojem nitko ni za što ne odgovara.
Pozivi da se na prosvjed ne ide jer bi ga netko mogao „iskoristiti” dolaze od istih adresa koje objavljuju snimku iz spisa i numeriraju lica. Najbolji odgovor na pokušaje da se prosvjed diskreditira jest – doći.
Ako nešto daje nadu, onda je to da sve više ljudi više ne pita „je li kriva lijeva ili desna strana”, nego „zašto nitko nikad ne odgovara”. Otpor prema svim strankama koje na tuđoj nesreći skupljaju bodove nije apolitičnost. To je zahtjev da institucije konačno rade za građane, a ne za one koji ih vode.
Osam minuta šutnje: subota, 14. studenoga, 12 sati – Cvjetni trg (Trg Petra Preradovića), Zagreb, i Trg Ante Starčevića, Osijek.
Prosvjed za pravdu, odgovornost i promjene: subota, 12. prosinca, 18 sati, Trg bana Jelačića, Zagreb.
Izvori: Jutarnji list, Index.hr, tportal, Teleskop, N1, Dnevno.hr, nu.net.hr, Narodni reporteri (narodnireporteri.com i Facebook), Lika Express, Dnevnik.hr, Net.hr.
Autor: I.P.
Odgovori