Osmogodišnji Theo iz Osijeka, o kojem je Portal ReStart već pisao, ponovno je odveden na psihijatriju, a od njegova oca traži se da to potpiše. Isti sustav koji ocu ne dopušta da dijete bude s njim sada od njega traži pristanak za hospitalizaciju.
Što se dogodilo
Prema video snimci koju je objavila udruga Roditelji za djecu, Theo je vraćen s psihijatrije u dom. Kad je otac nazvao da pita kako mu je sin i da ga čuje, cijeli dan su mu govorili da dijete spava.
Sljedeći dan ocu se javila djelatnica doma i rekla mu da je dijete odvedeno na psihijatriju u Osijek. U snimci razgovora koju udruga prenosi ona kaže da su se dogovorili s liječnicom da ga primi, ali da ga liječnica ne može primiti dok otac ne dođe i ne potpiše pristanak. Moli ga da odmah krene za Osijek, jer se dijete ondje, kako kaže, „osjeća ugodnije i mirniji je“, a sve se radi „zbog dobrobiti djeteta“.
Otac je odbio. Odgovorio je da ne može zbog posla i da Theo želi biti samo kod njega, a ne da ga se šalje po psihijatrijama.
Zakon ne traži potpis kad je dijete stvarno ugroženo
Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama poznaje dva puta.
Smještaj uz pristanak. Za dijete pristanak daje zakonski zastupnik, odnosno roditelj. Takav smještaj formalno je dobrovoljan i ne ide pred sud.
Prisilno zadržavanje. Ako osoba zbog teže duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost, može je se zadržati bez ičijeg pristanka. Tada vrijede strogi rokovi:
- psihijatar mora odlučiti najkasnije u 48 sati od prijema (čl. 29.),
- ustanova mora obavijestiti županijski sud najkasnije u 12 sati od te odluke (čl. 32.),
- sudac mora posjetiti zadržanu osobu najkasnije u 72 sata od obavijesti (čl. 36.).
Drugim riječima, kad je dijete doista u opasnosti, ustanova ne treba potpis roditelja. Treba samo obrazložiti svoju odluku pred sucem.
Ako se umjesto toga traži potpis, smještaj postaje „dobrovoljan“ i zaobilazi sudski nadzor. Odgovornost se pritom prebacuje na roditelja. Ako potpiše, sam je pristao. Ako odbije, njegovo se odbijanje kasnije može prikazati kao nebriga.
Medicinsku dokumentaciju ne poznajemo i ne tvrdimo da je hospitalizacija neopravdana. Ali ako jest opravdana, zakon nudi put bez očeva pristanka, a taj put ovdje nije korišten.
Dovoljno odgovoran za potpis, ali ne i za dijete
Ako se traži očev pristanak, otac je i dalje Theov zakonski zastupnik. Sustav ga, dakle, smatra dovoljno odgovornim da odluči o hospitalizaciji djeteta na psihijatriji, ali ne i da dijete bude kod njega.
To otvara pitanje koje institucije dosad nisu javno objasnile. Na temelju koje odluke, koje procjene i čijeg mišljenja Theo ne smije biti s ocem? I zašto se za korak koji je navodno nužan za njegovu dobrobit traži potpis upravo tog oca?
Gdje je majka?
U razgovoru koji udruga prenosi majka se ne spominje. Postoje tri mogućnosti:
- Majka je već dala pristanak. Obiteljski zakon za odluke koje bitno utječu na život djeteta traži suglasnost oba roditelja koji ostvaruju roditeljsku skrb. Tada otac služi kao drugi potpis, a odluka formalno ovisi o njemu.
- Majka ne ostvaruje roditeljsku skrb. Tada je otac jedini zakonski zastupnik, jedini koji smije odlučivati o djetetu, i jedini kojem ne daju dijete.
- Majku nitko nije pitao. To bi bio propust.
Poziv u radno vrijeme
Otac je pozvan u radno vrijeme, uz molbu da odmah krene u Osijek i potpiše. Dan ranije isti ga je sustav cijeli dan uvjeravao da dijete spava. Ako u takvim uvjetima ne može ili ne želi doći, to ostaje zabilježeno kao njegovo odbijanje.
Dijete kao loptica
Theo je u listopadu više puta bježao iz doma svom ocu. Na to nije odgovoreno razgovorom s djetetom i preispitivanjem smještaja, nego psihijatrijom. Vrate ga u dom, pa ga ponovno šalju na psihijatriju, sada uz traženje očeva potpisa.
Bijeg prema roditelju sam po sebi nije psihijatrijski simptom. To je poruka.
Pravo djeteta da izrazi mišljenje jamče Konvencija o pravima djeteta (čl. 12.), Obiteljski zakon i Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (čl. 10.), koji izričito traži da se mišljenje djeteta uzme u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću. To ne znači samo da ga se sasluša. Znači i da se obrazloži zašto se njegova želja ne prihvaća.
U snimci djelatnica doma tvrdi da se Theo na psihijatriji osjeća ugodnije. Udruga tvrdi suprotno: da Theo želi samo k ocu. Tko je i kada procijenio da je za ovo dijete veća opasnost povratak ocu nego višestruko premještanje između doma i psihijatrije?
Pitanja koja ostaju
- Na kojoj je pravnoj osnovi Theo primljen na psihijatriju: kao dobrovoljni smještaj uz pristanak zastupnika ili kao prisilno zadržavanje?
- Ako postoje uvjeti za prisilno zadržavanje, zašto se ne koristi postupak uz sudski nadzor?
- Ako ne postoje, na čemu se temelji hospitalizacija?
- Tko je Theov zakonski zastupnik i je li majka pitana za pristanak?
- Je li Theovo mišljenje zabilježeno i kako je uzeto u obzir?
Udruga Roditelji za djecu najavila je za četvrtak, 12. studenoga, u 11 sati konferenciju za medije ispred KBC-a Osijek. Govorit će otac i psihijatar koji je ranije radio na KBC-u, a koji će, prema najavi, objasniti što struka nalaže u ovakvim slučajevima. Udruga navodi da su o slučaju upoznate predsjednica suda i sutkinja koja ga vodi.
Udruga se u svojoj objavi poziva na nedavnu smrt pacijenta u Klinici Sveti Ivan u Jankomiru i poručuje da neće dopustiti da Theo završi na isti način. Portal ReStart nastavit će pratiti slučaj.
Izvori: video objava udruge Roditelji za djecu (Facebook), Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (NN 76/14).
Autor: I.P.
Odgovori