Znala sam kako će završiti, jer sam to već jednom gledala. U srpnju 2025. jedna je obitelj s bolesnim djetetom na društvenim mrežama javno optužena za prijevaru s donacijama. Kad sam reagirala, i sama sam postala meta, pa sam slučaj tada prijavila nadležnima.
Ovog tjedna sam se ponovno oglasila, iako sam znala ishod, jer šutnja znači pristanak. Možda sam trebala biti opreznija. Ali za manje od 24 sata obrazac se ponovio do u detalj.
Kako nastaje presuda
Profil s velikim brojem pratitelja objavi snimke privatne prepiske kao “dokaz prijevare”. Na vidljivom dijelu te prepiske osoba koja je organizirala pomoć zapravo odbija novac, a podjelu predlaže druga strana. To nitko ne provjerava. Objava je u nekoliko sati podijeljena desetke puta, a ispod nje stotine reakcija i komentara s tvrdnjama o tuđoj obitelji, novcu i bolesti, bez ijednog dokaza, uz rečenice poput “to tvrdim”.
Zatim se priča širi. Optužba koja je počela od jedne osobe ubrzo zahvaća još najmanje pet ljudi koji s njom nemaju nikakve veze.
Tko pita, postaje optuženik
Napisala sam činjenični komentar: da je slučaj iz 2025. prijavljen nadležnima i da, koliko je meni poznato, prozvana osoba nije osumnjičena ni za što. Odgovori se nisu odnosili na to što sam napisala. Odnosili su se na mene: “kvazi portal”, “umislila si da si novinarka”, “koliko imaš pratitelja”, “poznaju te, ali ne po dobru”. Na kraju je netko u komentare objavio i moju javnu stranicu za socijalnu potporu, kao da je traženje pomoći samo po sebi dokaz krivnje.
Pitanja su se istovremeno gasila na druge načine: blokiranjem, zaključavanjem komentara “zbog prijava objave” i brisanjem cijelih stranica. Profil koji druge javno proziva za netransparentnost ni sam ne objavljuje izvod računa ni troškovnik za novac koji prikuplja, a blokira one koji to pitaju.
Tko plaća cijenu
Mete ovakvih linčeva rijetko su moćni. Najčešće su to obitelji koje doma imaju teško bolesno dijete, njihovi bližnji i ljudi koji su im pokušali pomoći, dakle oni kojima je i bez toga teško. Posljedice ne ostaju na ekranu. Osjete ih i najbliži, pa je nekome od njih nakon objava i pozlilo, a neki od prozvanih morali su potražiti zaštitu nadležnih.
Linč nema pobjednika, ali ima žrtve. Bolesno dijete kojem ljudi prestanu donirati jer su pročitali da je riječ o “prijevari”. Roditelji koji umjesto liječenja moraju dokazivati da nisu lopovi. Ljudi koji su se samo slučajno našli u komentarima, a sad im se ime veže uz optužbu koju nitko nije provjerio. Šteta nastaje u satima, a ispravka ne dolazi nikad.
Stručnjaci upozoravaju da posljedice nisu samo virtualne. Andrej Motl iz slovenske prijavne točke Spletno oko ističe da se meta internetskog sramoćenja može osjećati nemoćno i usamljeno, pa i pasti u depresiju, te da “lavina poruka može jako uzdrmati samopoimanje”, posebno kod ljudi koji nisu javne osobe. Istraživanja na odraslima potvrđuju povezanost takvih napada s depresijom i anksioznošću. Profesor Igor Pribac to sažima ovako: “Internetski linč je ubojstvo, ali ne fizičko.”
Kad je meta obitelj koja se već bori s bolešću djeteta, iscrpljenošću i neizvjesnošću, takav napad pogađa ljude koji nemaju snage ni za što drugo osim za preživljavanje.
Istovremeno, afere u kojima su iz javnog novca nestali milijuni rijetko izazivaju ovakav gnjev u komentarima. Za njih nema snimaka zaslona, prepiski ni stotina dijeljenja. Lakše je suditi onome tko se ne može braniti nego onome tko ima odvjetnike, funkciju i moć.
Odgovornost postoji
Javna objava nije privatni razgovor. Profil s desecima tisuća pratitelja ima doseg kakav imaju mediji, a s tim dolazi i odgovornost. Kleveta i uvreda kažnjive su i kad su izrečene na Facebooku. Objava tuđih privatnih poruka i podataka o nečijem zdravlju može biti povreda zaštite osobnih podataka. Prijetnje i uznemiravanje prijavljuju se policiji. Platforme su prema Aktu o digitalnim uslugama dužne postupiti po prijavi nezakonitog sadržaja.
Tko se osjeća prozvanim bez razloga, ima pravo na zaštitu. Sve treba spremiti: snimke zaslona, datume i poveznice.
Prije nego podijelite
FB porota ne traži dokaze, ne pita drugu stranu i ne ispravlja se kad pogriješi. Presudu donosi broj lajkova.
Ako sumnjate da netko zloupotrebljava donacije, prijavite to nadležnima. Ako želite pomoći, pomozite. Prijevara ostaje na onome tko je čini, i ako netko može živjeti na taj način, to je njemu na duši.
Javna optužba za prijevaru, međutim, ne pogađa samo onoga na koga je usmjerena. Svaka takva objava ljudima šalje poruku da je bolje ne pomoći nikome. Pomoć tako posljedično ostaje uskraćena i onima koji ne varaju, a takvih je velika većina. Šteta koju nanese jedan linč višestruko je veća od one koju bi mogla nanijeti jedna osoba koja zaista vara, a ona je, realno, iznimka.
Zato, prije nego podijelite optužbu, zapitajte se jedno: tko je to provjerio?
Izvori: RTV Slovenija – Sramotenje na internetu; Barragan i sur. (2024), Psychology Research and Behavior Management.
Autor: I.P.
Odgovori