Nakon 15 Upravnih sporova od 25.03.2024. slijede nove zakonske odredbe, slučajnost ili službena manipulacija?

Promjena zakona donesena 25.03.2024. - SLUČAJNOST  ILI NE?

Promjene koje nastupaju na snagu novim zakonom 

GLAVA I. TEMELJNE ODREDBE 

U ovom dijelu nema velike razlike, a nadodaje se dio o stečevinama Europske unije i međunarodnim ugovorima, te prihvaćaju odredbe Europske unije.

GLAVA II. NADLEŽNOST I SASTAV SUDA

Nadodaje se ŽIVOTNI PARTNERI sudca kao razlog za izuzeće, no u bitnom nema neke razlike od dosadašnjih odredbi. 

GLAVA III. STRANKE U UPRAVNOM SPORU I NJIHOVO ZASTUPANJE

Ni u ovom dijelu zakona nema bitnih razlika i/ili promjena.

PRVOSTUPANJSKI UPRAVNI SPOR

GLAVA I. PODNOŠENJE TUŽBE

Dodaje se mogućnost podnošenja tužbe u roku od pet godina nakon isteka roka iz prvog stavka članka 24. ako pojedinačna odluka nije dostavljena stranci sukladno propisanim pravilima o dostavi.

Dodaje mogućnost dostave tužbe u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava.

Dodaje dio o žalbi i odgodnom učinku. 

GLAVA II. POSTUPANJE SUDA PO TUŽBI

Dodaju se dodatni članci o utvrđivanju činjeničnog stanja i dokazima, te o pravima i obvezama stranaka u Upravnom sporu.

Članak 33.

(1) Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice.

(2) Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio.

(3) Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

(4) Dokazi su isprave, saslušanje stranaka, iskaz svjedoka, mišljenje i nalaz vještaka, očevid i druga dokazna sredstva.

(5) Sud izvodi dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku.

Članak 34.

(1) Stranke su obvezne u tužbi i odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za njihovo utvrđivanje i izjasniti se o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima drugih stranaka.

(2) Sud može od stranke zatražiti izjašnjenje o određenim pitanjima koja se odnose na činjenice te predlaganje dokaza koji podupiru njezine tvrdnje. U tu joj svrhu sud može odrediti primjereni rok.

(3) Sud može od stranke zatražiti da u primjerenom roku dopuni i obrazloži svoje podneske, dostavi isprave i druge dokaze koji se mogu koristiti u sporu. Ako stranka u određenom roku ne dostavi sudu tražena dokazna sredstva, sud ih može pribaviti prema pravilima kojima je uređeno pribavljanje dokaza u parničnom postupku.

Zakon o parničnom postupku

Čl.219 - Čl.276 Zakona o parničnom postupku, dodano unutar Zakona o upravnom sporu

Zakon unutar zakona, ukupno 57 odredbi, nejasno prikazanim građanima - neuke stranke vrte u krug i smatraju nas zamorcima!!!

Izvor: https://www.zakon.hr/z/134/Zakon-o-parni%C4%8Dnom-postupku

GLAVA IV. RASPRAVA

Glavne razlike  u vezi s postupkom rasprave u sudskom procesu mogu se sažeti na sljedeći način:

1. Zakazivanje rasprave:

   • Novi Zakon: Ročište za raspravu zakazuje sudac pojedinac, osim u slučajevima kada sudi vijeće, gdje raspravu priprema sudac koji je predsjednik vijeća.
   • Važeći Zakon: Ročište za raspravu zakazuje sudac kojem je predmet dodijeljen u rad.

2. Održavanje ročišta:

   • Obje verzije ističu da se ročište, u pravilu, održava neposredno, ali sud može odrediti održavanje ročišta na daljinu uz korištenje audiovizualnih uređaja.
   • Novi zakon dodaje da se ročište može održati i donijeti presuda bez nazočnosti stranke, dok važeći zakon ne navodi ovu mogućnost.

3. Zaključivanje rasprave:

   • Novi zakon: Rasprava se zaključuje kada sudac zaključi da je predmet raspravljen i da se može donijeti odluka. Vijeće se povlači na vijećanje i glasanje u sporovima gdje sud sudi vijeće.
   • Važeći zakon: Rasprava se zaključuje kada sudac ocijeni da je dovoljno raspravljeno o predmetu da se može donijeti presuda. Važeći zakon ne spominje vijećanje i glasanje.

4. Održavanje reda na raspravi:

   • Obje verzije ističu dužnost suca da se brine o održavanju reda u sudnici.  Novi zakon dodaje detalje o sankcijama ako sudionici rasprave ometaju rad suda.

5. Rješavanje spora bez rasprave:

   • Novi Zakon: Navodi situacije u kojima sud može presuditi bez održavanja rasprave.
   • Važeći Zakon: Ne spominje ovu mogućnost.

Ove razlike su bitne jer detaljno opisuju postupak rasprave u sudskom procesu, od zakazivanja do zaključivanja, te propisuju ovlasti i odgovornosti sudaca i stranaka u postupku.  Odredbe se razlikuju i po načinu vođenja rasprave, uključujući održavanje reda i mogućnost rješavanja spora bez rasprave.

Glava V. Radnje u upravnom sporu

Novi Zakon sadrži više detalja i procedura u usporedbi s važećim.

Novi Zakon ima naslov "Glava V. Radnje u upravnom sporu", dok Važeći Zakon ima naslov "Glava IV. Radnje u upravnom sporu".

Novi Zakon sadrži više detalja o postupcima u upravnom sporu, uključujući proširenje tužbenog zahtjeva, povlačenje tužbe, priznanje tužbenog zahtjeva, postupanje prema tužbenom zahtjevu tijekom upravnog spora, prethodno pitanje, prekid upravnog spora, obustavu upravnog spora, spajanje upravnih sporova, ogledni spor, podneske, dostavu, rokove, povrat u prijašnje stanje i razgledavanje spisa predmeta. S druge strane, Važeći Zakon sadrži samo osnovne radnje u upravnom sporu kao što su proširenje tužbenog zahtjeva, povlačenje tužbe, priznanje tužbenog zahtjeva, postupanje prema tužbenom zahtjevu, prethodno pitanje, prekid upravnog spora i obustavu upravnog spora.

Novi Zakon sadrži detaljne informacije o postupku podnošenja podnesaka u elektroničkom obliku, dostavi putem informacijskog sustava i pravilima vezanim uz elektroničku dostavu. Ovi detalji nisu prisutni u važećem zakonu.

Novi Zakon sadrži informacije o rokovima, uključujući pravila o izračunavanju rokova, dok Važeći Zakon ne sadrži takve informacije. Također, Novi Zakon  sadrži odredbe o povratu u prijašnje stanje u slučaju propuštanja rokova, što nije prisutno u važećem zakonu.

Novi Zakon sadrži više detalja i procedura u usporedbi s važećim zakonom.

GLAVA VI. SUDSKE ODLUKE

Većina odredbi novog zakona je slična ili identična, uključujući definicije presude, odbijanje tužbenog zahtjeva, usvajanje tužbenog zahtjeva, sadržaj presude, objavu presude, dostavu presude i pravomoćnost presude.

DIO TREĆI
PRAVNI LIJEKOVI

GLAVA I. ŽALBA

Oba zakona opisuju slične korake postupanja upravnog suda po žalbi, ali zbog različitih pravnih sustava ili konteksta, možda bi se moglo smatrati da je postupanje upravnog suda po žalbi u važećem zakonu nešto jednostavnije ili preciznije formulirano. Evo nekoliko razloga zašto bi postupanje upravnog suda po žalbi u važećem zakonu moglo biti pogodnije:

1. Jasna formulacija: važeći zakon koristi članke kako bi razdvojio različite aspekte postupanja upravnog suda po žalbi, što olakšava razumijevanje i primjenu postupka.

2. Specifične situacije: važeći zakon detaljno opisuje situacije u kojima žalba nije dopuštena, uključujući nedopuštenost žalbe protiv određenih dijelova presude, što pruža jasne smjernice strankama i sudovima.

3. Preciznost u rokovima: važeći zakon precizno navodi rokove za postupanje s nepravodobnim ili neurednim žalbama, pružajući jasne smjernice o tome kako postupati u takvim situacijama.

4. Jednostavnost formulacije: važeći zakon koristi jednostavniji jezik i stil formulacije, što može olakšati razumijevanje postupka i pravila za stranke i sudove.

5. Detalji u sadržaju: važeći zakon sadrži specifične članke koji detaljno opisuju svaki korak postupka, uključujući odgovore na žalbu i postupanje s nepravodobnim ili neurednim žalbama.

Iako oba zakona opisuju valjane pravne postupke, važeći zakon može pružiti malo jasniju i precizniju smjernicu za postupanje upravnog suda po žalbi, što bi ga moglo učiniti nešto pogodnijim za primjenu u određenim situacijama.

GLAVA II. OBNOVA SPORA

Oba zakona su prilično slična u terminologiji i strukturi, ali možda je važeći zakon nešto jasniji i lakši za razumjeti, posebno za one koji nisu upoznati s pravnim terminima i konvencijama.

GLAVA III. ZAHTJEV ZA IZVANREDNO PREISPITIVANJE ZAKONITOSTI PRAVOMOĆNE ODLUKE

Nema bitnih razlika.

DIO ČETVRTI TROŠKOVI UPRAVNOG SPORA

Novi zakon sadrži više podčlanaka koji detaljno opisuju različite aspekte troškova upravnog spora, poput predujmljivanja troškova i troškova za izvođenje dokaza. važeći zakon je koncizniji i ne sadrži istu razinu detalja.

Novi zakon ima više odredbi o odlučivanju o naknadi troškova spora (Članak 148), dok važeći zakon nema poseban članak posvećen tome, već se ta tema spominje u sklopu ostalih odredbi.

Novi zakon sadrži članak posvećen oslobođenju od plaćanja troškova spora (Članak 149), dok važeći zakon ne sadrži takav članak.

https://www.zakon.hr/z/286/Zakon-o-besplatnoj-pravnoj-pomo%C4%87i

DIO PETI IZVRŠENJE SUDSKIH ODLUKA

Iako oba zakona govore o izvršenju sudskih odluka, postoje razlike u detaljima. Na primjer, Novi zakon navodi detalje o postupku zahtjeva za izvršenje presude kad nova odluka nije donesena u roku zbog opravdanih i neopravdanih razloga, dok važeći zakon ne spominje te detalje.

Novi zakon detaljno opisuje novčane kazne koje se mogu izreći u slučaju nedonošenja nove odluke ili protivnog postupanja, dok važeći zakon spominje samo mogućnost izricanja novčane kazne za odgovornu osobu u nadležnom javnopravnom tijelu.

Novi zakon spominje da se izvršenje novčanih obveza određenih rješenjem provodi u ovršnom postupku pred nadležnim tijelom, dok važeći zakon spominje provedbu u skladu s propisima kojima je uređeno sudsko izvršenje.

Važeći zakon sadrži formulacije koje su možda malo jednostavnije i jasnije za razumijevanje. Na primjer, izraz "Rješenje protiv kojeg žalba nije dopuštena izvršava sud koji je rješenje donio" iz teksta 2 može biti jasniji od formulacija u novom zakonu.

Važeći zakon ne ulazi u tako velike detalje o novčanim kaznama kao novi zakon, što bi moglo olakšati razumijevanje građanima koji se ne bave pravom ili pravnim procesima.

Iako važeći zakonne navodi sve detalje kao Novi zakon, jasno ističe određene razlike, poput načina provedbe izvršenja, postupka zahtjeva za izvršenje, i postupka u slučaju nedonošenja odluke.

Sve u svemu, važeći zakon djeluje kao da je napisan s namjerom da bude lakše razumljiv i pristupačan građanima koji nemaju pravno obrazovanje ili stručno znanje.

DIO ŠESTI OCJENA ZAKONITOSTI OPĆIH AKATA

U novom zakonu, zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta mora biti podnesen unutar 3 mjeseca od dana dostave odluke. Nasuprot tome, u važećem zakonu, zahtjev se mora podnijeti u roku od 30 dana od dostave odluke.

Novi zakon navodi rok od tri mjeseca od dana dostave odluke za podnošenje zahtjeva za izmjenu pojedinačne odluke. S druge strane, važeći zakon navodi rok od tri mjeseca od dana objave presude u »Narodnim novinama«.

Novi zakon navodi da će sud obavijestiti podnositelja o obustavi postupka, dok se u važećem zakonu ne spominje obavijest o obustavi postupka.

važeći zakon izbjegava neke pravne pojmove i složenije procedure koje se pojavljuju u novom zakonu, čineći ga lakšim za razumijevanje.

DIO SEDMI POSEBAN NAČIN RJEŠAVANJA UPRAVNIH SPOROVA

Nema značajnih razlika u sadržaju ili procedurama propisanih novim zakonom.

DIO OSMI POSEBNI DIO O NOVČANIM KAZNAMA

Nova odredba unutar zakona.

DIO DEVETI PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Nema bitnih razloga, novi zakon stupa na snagu dana 01.07.2024. godine.

Analiza razlika napravljena pomoću ChatGPTI: https://chat.openai.com/

Autor: I.P.