Odrasli su danas pljeskali djeci i pozivali ih da spase budućnost koju su sami zapustili. Djeca koja nemaju pravo glasa, ne mogu sama opravdati izostanak i ovise o potpisu roditelja i ocjeni iz vladanja.
„Mi smo i našu i vašu generaciju sjebali, ne dajte vi svoju i buduće!“ – poručila je uoči štrajka jedna popularna Facebook stranica medicinskih sestara uz plakat Štrajka mladih. Sličnih je poruka danas bilo na stotine. Iskrene su, nema sumnje. No u njima je i priznanje kojega autori ne vide: ako smo mi zakazali, zašto rješenje tražimo od maloljetnika?
Što se dogodilo 20. studenoga
Odaziv srednjoškolaca bio je slab. Prema prvim podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, u većini srednjih škola broj izostanaka nije značajnije odstupao od uobičajenog. U jutarnjoj smjeni zabilježeno je čak 2.985 sati izostanaka manje nego istog petka lani. Gdje je prosvjeda bilo, sudjelovao je manji broj učenika, uglavnom maturanti.
Akciju je organizirala inicijativa Štrajk mladih u Hrvatskoj, dio međunarodnog pokreta International Youth Strike, pod sloganom „Za našu budućnost, ne njihove ratove“. Unatoč nazivu, to nije bio štrajk, nego bojkot nastave praćen prosvjedima. Riječ „štrajk“ dolazi iz imena inicijative, a mediji su je preuzeli bez ograde. Ministarstvo je naziv pisalo u navodnicima i uz njega navodilo bojkot nastave.
Zahtjevi su razumni i odavno poznati: dostupno stanovanje, topli obrok za srednjoškolce, ulaganje u zdravstvo, demilitarizacija i zaštita okoliša. U Rijeci se, prema HRT-u, na stepenicama kod hotela Bonavia, u blizini Prve riječke hrvatske gimnazije, okupilo stotinjak srednjoškolaca. Na Filozofskom fakultetu bilo je tridesetak studenata.
U Zadru je, prema Zadarskom listu, ispred zgrade Sveučilišta na rivi bila tek šačica studenata, a srednjoškolci su potpuno izostali. Sveučilište je poručilo da se bojkotu ne protivi jer je to legitimno pravo studenata. Ravnateljica Gimnazije Vladimir Nazor rekla je pak da će se izostanci učenika rješavati s roditeljima, koji su ih trebali najaviti unaprijed. Studentima je institucija priznala pravo, a srednjoškolcima je račun poslala roditeljima.
Studentima nije loše. Srednjoškolci su u problemu
Studenti su punoljetni, glasaju i sami odgovaraju za svoje izostanke. Fakultet ne zove roditelje i ne upisuje ocjenu iz vladanja. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja javno je stao uz njih.
Srednjoškolac je u posve drugom položaju. Ministarstvo je unaprijed poručilo da će učenici koji izostanu bez valjanog razloga dobiti neopravdane sate. Udruga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja dodala je da će se svaki izostanak evidentirati, a da o opravdanju odlučuju roditelji. Savjet učenicima glasio je: prosvjedujte subotom. Inicijativa je pak tvrdila da su pojedini ravnatelji učenicima prijetili neopravdanim satima, ukorima, pa čak i policijom. Na jednom transparentu u Rijeci pisalo je: „Ne plašite nas neopravdanim“.
Pravno gledano, štrajk učenika ne postoji. Štrajk je obustava rada radnika koju organizira sindikat po Zakonu o radu, s propisanim postupkom i zaštitom od kazne. Učenik nije radnik, pa onaj koji ne dođe na nastavu jednostavno izostaje. Okupljanja na ulicama pravi su prosvjedi, ali izostanak s nastave nije zaštićen ničim. Naziv „štrajk“ tako obećava zaštitu koje nema.
Pravo na javno okupljanje ima svatko, pa i maloljetnik, ali to pravo ne poništava neopravdani sat ni pedagošku mjeru. Rizik je od početka bio na djetetu i na roditelju koji mora odlučiti hoće li opravdati izostanak. Nije bio na onima koji su djecu pozivali na ulice. Slab odaziv zato nije apatija. To je realna procjena rizika onih koji nemaju nikakvu zaštitu.
Nisu biračko tijelo, i to se vidi
Danas je i Svjetski dan djece, a o tome kako se država odnosi prema djeci pisali smo jutros. Osnovica za dječji doplatak stoji iz 2001. godine. Osnovnoškolci imaju besplatan obrok, a srednjoškolci nemaju ništa. Univerzalni doplatak je izračunat pa odbačen. Rokovi za inkluzivni dodatak u praksi se ne poštuju.
Nije slučajno da su upravo srednjoškolci izostavljeni. Nisu biračko tijelo, pa ih se može zaobići bez političke cijene. Topli obrok za srednjoškolce danas su tražili sami srednjoškolci, iako je to trebala biti obveza onih koji glasaju i onih za koje se glasa.
Apsurd podrške
Danas su mnogi pozivali da se djeci dopusti prosvjed i da ih se podrži. Djeca, naravno, imaju pravo reći što misle, i to im nitko ne bi smio oduzimati. Apsurd je drugdje: od njih se očekuje da riješe probleme koje mi nismo mogli, iako nisu ni biračko tijelo ni pravno samostalni.
To nije solidarnost, nego prebacivanje odgovornosti na najslabije. Ako teret nosi onaj tko nema moć, a onaj tko je ima samo lajka, nešto je okrenuto naopako. Djeca nisu tu da ispravljaju naše greške. Mi smo trebali voditi njih.
Stvarna podrška izgledala bi drukčije:
- roditelji koji opravdaju izostanak i stanu uz dijete, a ne iza njega;
- sindikati u prosvjeti i zdravstvu koji učeničke zahtjeve ugrade u svoje pregovore;
- birači koji topli obrok i stanovanje odnesu na izbore;
- odrasli koji iziđu na ulice radnim danom i sami snose posljedice.
Izložili smo ih umjesto da ih zaštitimo
Kad su djeca ipak izišla, odrasli ih nisu zaštitili ni tada. Njihova lica završila su na fotografijama u medijima i na društvenim mrežama, a ispod njih su se nizali podrugljivi i uvredljivi komentari odraslih.
„Kakvi su to točno odrasli ljudi koji se smiju i ponižavaju maloljetno dijete s komadom kartona na kojem piše da ne želi rat, nego mir?“ – upitala je Andrea Krsul u javnoj objavi na Facebooku. Podsjetila je da maloljetnici imaju pravo na posebnu pravnu i institucionalnu zaštitu, upravo zbog svoje dobi i ranjivosti.
Djeca su tako istog dana bila izložena dvaput: najprije su na sebe preuzela borbu koja je bila naša, a onda su postala meta. Odrasli imaju pravo glasa, pravo na štrajk uz sindikat i pravnu zaštitu, i nikome ne trebaju potpis da iziđu na ulicu. Ako se pozivamo na zaštitu djece, a pustimo ih da se sama bore, izgubili smo pravo na tu riječ.
Budućnost ovisi o nama
Hrvatska budućnost ne ovisi o tome hoće li sedamnaestogodišnjak riskirati ukor. Ovisi o tome hoće li oni koji glasaju, rade i odlučuju prestati čekati da ih netko drugi spasi. Djeca su danas pokazala što ih muči. Na nama je da to i riješimo.
Izvori: Dnevnik.hr (podaci Ministarstva), N1, HRT, HRT Radio Rijeka, Net.hr (Udruga ravnatelja, zahtjevi), Zagorje International / Index, Zagreb.info, Zadarski list, eZadar / Radio Zadar, 023.hr, Andrea Krsul (Facebook), Zakon o javnom okupljanju, Portal ReStart (Svjetski dan djece). Fotografije: Jutarnji list (CROPIX) i HRT.
Autor: I.P.

Odgovori